Povodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, korčulanski bajkeri 17. put za redom krenuli su u srijedu na petodnevni put dug više od tisuću kilometara pod motom „zajedno u ratu-zajedno u miru“.
Sedamnaesta po redu i do sad najbrojnija memorijalna, motoristička karavana ljubavi u organizaciji Moto kluba Korčula te u suradnji s udrugama proisteklim iz Domovinskog rata i moto klubovima cijele Hrvatske, krenula je jučer iz Banove zemlje u Smokvici, tradicionalnog okupljališta bajkera na otoku, prema Prevlaci, najjužnijoj kopnenoj točki Hrvatske. Iz Prevlake su potom brojni motoristi iz cijele Hrvatske i regije krenuli na petodnveno putovanje kako bi na jedinstven način izrazili počast prema žrtvama Domovinskog rata. Blagoslov župnika pratit će ih duž cijelog puta, otprilike tisuću kilometara, tijekom kojih će paliti svijeće na spomen-obilježjima ujedinjeni u tihoj molitvi za one kojih više nema.
Ove je godine na blagoslovu na Banovoj zemlji u Smokvici bilo najviše motora do sad, više od 160, a još jednom su otočani prisustvovali veličanstvenom prizoru ukrcavanja karavane na trajekt sv. Krševan. Osim što je najveća, ovogodišnja će karavana biti zapamćena po tome što po prvi put u njoj neće sudjelovati Đani Radovanović, idejni tvorac karavane, dragovoljac Domovinskog rata, motoristički vođa karavane i dugogodišnji predsjednik Moto kluba Korčula.
„Srce mi se slama što nisam s njima, osam nas iz kluba nema ove godine, ipak sam sve unaprijed dogovorio i Spajkija zadužio za organizaciju putovanja. Iako mi je teško, ponosan sam što se sve događa bez mene, što sam zadužio Hrvatsku za jednu lijepu priču koja će trajati i kad nas ne bude. Ovo je test za mlađe sudionike, raduje me što je čak 161 motor ove godine krenuo s Korčule“, poručio je emotivno Radovanović koji u karavani neće sudjelovati zbog obiteljskih obaveza.
Već dugi niz godina u karavani sudjeluje Silvano Kapor koji nam se javio uživo i to tijekom vožnje s pomoću komunikacijske opreme. Prvo je pitanje za sve motoriste uvijek isto – kakvo je vrijeme, što kaže vremenska prognoza?
„Trenutno je oblačno sa sunčanim razdobljima, ali kad prođemo sv. Rok klima se potpuno mijenja i tko zna što nas čeka. Međutim, ne obaziremo se na prognozu, kakva god da bude, nema nazad! Najteže je bilo 2017. godine, nisam mogao ni zamisliti da motoro može voziti po 15 centimetara snijega i leda, ako smo to prošli, sve možemo proći, a kad usporedimo naše poteškoće sa žrtvom dragovoljaca 1991. godine onda je ovo zaista najmanje što možemo istrpjeti“, prisjetio se Kapor jedne od najtežih karavana tijekom koje ih je danima pratila ledena kiša, snijeg, vjetar, niske temperature i zaleđena cesta.
I te su godine motoristi tog tužnog i kobnog 18. studenog ušli u Vukovar, tako će napraviti i ove, a kako se tijekom puta svakodnevno karavani pridružuju motoristi, procjenjuje se da će ih biti više od tisuću. Danas će karavana odmoriti u Kninu, prespavat će još u Sisku i Požegi, a u svakom će ih gradu srdačno dočekati prijatelji i kolege iz moto-klubova. Iako je karavana načelno osnovana da oda počast svima onima kojih više nema, osnovana je na temeljima časne smrti, njena je najveća vrijednost to što slavi život, povezuje ljude, širi prijateljstva i srca, a prije svega empatiju i ljubav.
„Karavana je uzbudljiva, družimo se, upoznavamo nove ljude, zamjenjujemo bajkerska iskustva, netko koči netko pretiče, dinamično je. Motoristi su disciplinirani, postoje pravila kako se vozi u karavani, mudri smo i pazimo jedni na druge. Imamo dva kombija s logistikom koji nas prate u slučaju potrebe, a među bajkerima ima mehaničara, doktora, medicinskih sestara, spremni smo na sve!“, poručio je Silvano ističući kako se ulazak u Vukovar u karavani ne može opisati niti jednom riječi, to treba doživjeti.
Nakon što se pridruže najtužnijoj povorci u Hrvata, vukovarskoj povorci sjećanja, motoristi će se vratiti svojim kućama, a tek kad svaki od njih uđe u svoj dom, tek je onda karavana gotova, ističe Đani Radovanović. Od prve povorke 2008. godine do danas, osim manjih proklizavanja na ledu kojih je bilo i bit će, nikad se nije dogodila neka ozbiljnija nezgoda ili ozljeda, a vjerujemo da će tako biti i ove godine. Iako je karavana na put krenula bez svog vođe, od Radovanovića doznajemo da će se ipak priključiti na povratku od Splita do Korčule. Ima li većeg pijeteta od takve ljubavi?