Prošle je subote, skromnom svečanosti, u Prvom selu u Žrnovu, obilježeno 100 godina od izgradnje kamenog spomenika isklesanog u čast kraja talijanske okupacije 1921. godine.
Sudbonosna 1921. godina bila je godina velikih očekivanja za stanovnike otoka Korčule, osim što je napokon došao kraj talijanske okupacije, otočani su slavili i ujedinjenje južnoslavenskih naroda u Kraljevinu SHS nakon sedam dugih godina gladi, neimaštine i bijede. Žrnovci su, prije točno 100 godina, osjetili taj važan trenutak povijesti otoka pa su u tajnosti, još dok su talijanski vojnici boravili na otoku, započeli s izradom kamenog spomenika koji odbrojava godine od 1914. do 1921., odnosno godine sunca, kako su je nazivali.
Nakon cijelog jednog stoljeća, grupa Žrnovaca odlučila je osvježiti pamćenje na te događaje, osnovali su Odbor za obilježavanje 100 godina od izgradnje spomenika te su uz financijsku pomoć Grada Korčule i mjesnih odbora, obnovili stari spomenik.
Svečanosti su prisustvovali gradonačelnica Korčule Nika Silić Maroević, predsjednica Gradskog vijeća Grada Korčule Marija Šegedin, ravnateljica Gradskog muzeja Grada Korčule Marija Hajdić te članovi Odbora za obilježavanje Martin Vojvodić, Tonko Barčot, Emil Brčić, zajedno s predsjednicima Mjesnog odbora Žrnovo, Postrana i Medvinjak uz brojne Žrnovce.
„S radovima su započeli u ožujku 1921. godine u tajnosti, još za vrijeme prisustva talijanske okupatorske vojske. Njihove su aktivnosti bile ilegalne, posakrite i taj njihov čin nema povijesne analogije na istočnojadranskoj obali, to je čin hrabrosti i ljubavi prema rodnom kraju. Iako se od ožujka na izgradnji spomenika radilo prilično brzo, nisu bili gotovi do glasovitog datuma 19. travnja kad su okupatori napustili otok, spomenik je otvoren 16. svibnja“, ispričao nam je Tonko Barčot, jedan od članova Odbora za obilježavanje stogodišnjice te ravnatelj Sabirnog arhivskog centra Korčula – Lastovo.
Stari je spomenik restaurirala poznata otočna diplomirana restauratorica Ivka Koračak, a posebnu pažnju privukao je novi sokol postavljen na vrh. Starog je sokola više od 20 godina čuvao Emil Brčić, a replika je napravljena u Ljevaonici Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Prilikom svečanog programa prošle subote, Martin Vojvodić prisjetio se Žrnovaca koji su bili začetnici izgradnje spomenika prije 100 godina.
„Poglavar je bio Antun Milat, malo prije rata vratio se iz Aljaske gdje je stekao veliko bogatstvo za vrijeme zlatne groznice. Svojom ušteđevinom izgradio je veliku obiteljsku kuću u Prvom selu, ali i veliku trokatnicu, tzv. čitaonicu u središtu sela u čijem je prizemlju bila trgovina, na prvom katu dvorana za plesnjake, na drugom gostionica, a pod kupe prostor za kartanje. Bio je veliki domoljub, njegovom inicijativom pokrenula se izgradnja spomenika. Veliki doprinos dao je građevinski poduzetnik Vlaho Skokandić Čavlić koji je, zajedno sa svojim radnicima, isklesao kamene dijelove. Spomenik nisu uspjeli na vrijeme dovršiti, odnosno do 19. travnja kad je tadašnji žrnovski župnik don Kalogjera u svojoj kronici zapisao kako u selu nije bilo žive duše, i staro i mlado je otišlo na feštu u Korčulu slaveći kraj okupacije“, otkrio nam je Vojvodić.
Godine koje su uslijedile nakon 1921. nisu otočanima donijele blagostanje kojem su se nadali, a godine koje su prethodile odnijele su 130 tisuća života iz cijele Hrvatske. Unatoč neizvjesnim vremenima u proteklih 100 godina, spomenik je opstao na ponos svih Žrnovaca, ali i cijelog otoka.
„Činjenica da se ovaj spomenik sačuvao, usprkos oštećenjima od strane talijanskih vojnika u Drugom svjetskom ratu, prilično pozitivno govori o žrnovskoj zajednici koja je očuvala tragove jednog vremena i nastojanje naših predaka da obilježe javni prostor. Ovaj je spomenik prije svega posvećen slobodi, svjedoči o ljubavi naših predaka prema zavičaju te o trudu i hrabrosti koje su uložili da bi oslobodili ovaj prostor za nas“, zaključio je Barčot.