ANDREA TEDESCHI Nema Korčulanina kojeg nisam bar jednom uhvatila objektivom!

Adventsko vrijeme u Korčuli puno je događanja, od dječjih priredbi, scenskih nastupa, vjerskih običaja, humanitarnih manifestacija, kulturnih i zabavnih događaja do sportskih turnira, otvaranja klizališta i općenito šušura na i oko Plokate. Samo je jedna osoba pristuna na svim događanjima, a njeno je ime Andrea Tedeschi.

"Leteća fotoreporterka"

Andrea je poznato lice svim Korčulanima. Turističku vodičku koja govori čak pet jezika, često možemo vidjeti kako žuri korčulanskim štradama noseći oko vrata svog vjernog pomoćnika – impresivni fotoaparat marke Nikon. Andreu je ljubav prema fotografiji i istaknuti lokalpatriotizam pretvorio u modernu „leteću fotoreporterku“ koja nesebično izdavaja svoje slobdno vrijeme dokumentirajući sva događanja u Korčuli i okolnim mjestima stvaranjem prekrasnih fotografija. Nekoliko sati nakon završetka priredbe, jednostavnim klikom na miša, fotografije će se naći online, na društevnoj mreži, dostupne svim oduševljenim roditeljima, bakama i djedovima, prijateljima, poznanicima, ukratko – svim Korčulanima, čak i onima koji su od grada i ljudi koje vole udaljeni tisućama kilometara.

- Otkad znam za sebe bavim se fotografijom, odnosno otkad sam mogla držati fotoaparat u ruci, a to je bilo na početku osnovne škole. Fotografirala sam i u srednjoj školi, a onda sam strpljivo čekala dobru ponudu kako bih kupila dobar fotoaparat. Uskoro sam kupila odličan aparat marke Nikon s dva objektiva, jedan mi je posebno drag – onaj koji fokusira lica iz veće udaljenosti, tako se mogu smjestiti negdje gdje me nitko ne vidi i fotografirati portrete. Cijena aparta je nebitna u usporedbi koliko taj aparat vrijedi meni i ljudima oko mene, ističe Andrea.

A upravo su ljudi Andrein najveći motiv da gotovo svako popodne dolazi iz Kneža u Korčulu, Lumbardu, Žrnovo, ili neko drugo mjesto, fotografirajući događaje koje se netko potrudio organizirati. Kako uz smijeh navodi, u cijeloj priči najviše pati njen suprug Armerio koji zbog njenog strastvenog hobija često mora sjesti za volan u večernjim satima. Osim toga, Andrei se često dogodi da s jednog događaja trči na drugi, pa i na treći, a nakon fotografiranja slijedi rad na kompjutoru kako bi sve slike završile u bespućima društvenih mreža. No, oduševljenje ljudi je motivira, a najdraža pohvala joj je ona upućena od Korčulana koji ne žive na otoku, a prateći njene albume se osjećaju bliže.

- To što radim, radim od srca i uživam u tome. Vidim kako se preko mojih fotografija povezuje zajednica, ljudi su otvoreniji, nasmijaniji. Nisu svi u mogućnosti doći na događaje, ili rade ili su zatrpani obavezama, ali se svi razvesele kad otvore moje albume. Ono što me brine je komentar kojeg u zadnje vrijeme sve češće čujem: ma nećemo mi ni dolazit, ionako ćemo sve vidit na tvojim slikama, našalila se Andrea.

Najviše voli izraze lica

Ljubav prema fotografiji Andrea je naslijedila od svog oca koji je često radio portrete ukućana. Imao je stari, ruski aparat na kojem se sve namiještalo ručno i baš su ti brojni botuni potaknuli njenu dječju radoznalost. Blenda, ekspozicija, kontroverza manjeg broja koji daje otvoreniju blendu – sve je to Andreu doživotno privuklo fotografiji..

Andrei je otac prenio i ljubav prema portretu, najviše uživa fotgrafirati izraze lica, emociju koju ljudi prenose ne znajući da su fokusirani u nečijem objektivu. To su uhvaćeni trenuci na jednoj slici koja zaista govori tisuću riječi, zaključuje Andrea. Iako ponekad fotografira pejsaže i otočke, prirodne ljepote, najviše voli događaje na kojima su ljudi, posebice djeca, a jedini događaji na koje ne ide su politički skupovi.

Ovih dana, Andrein je inbox pun poziva na priredbe, utakmice i manifestacije, a gotovo da i nema lica u gradu koje se barem jednaput nije našlo u njenom objektivu. Dok fotografira, trudi se da je ljudi ne vide, a ako je vide i pokušaju pobjeći od nišana objektiva, Andrea ih pusti, tko ne želi ne mora se slikati. Ima i onih koji joj isplaze jezik, kaže Andrea, a takve fotke na kraju ispadnu najbolje.