Uskrs u konavoskim kućama, osim što je najveći kršćanski blagdan, dan je velikog veselja koje se odražava u svim aspektima života. Svugdje sama priprema do Uskrsa traje cijelu korizmu i Sveto trodnevlje, premda su male lokalne sredine kroz povijest razvile svoje osobitosti provođenja običaja. Korizmeno-uskrsni običaji koje poznajemo u Konavlima u velikom se dijelu još uvijek čuvaju i održavaju. Naši najstariji sjećaju se uskrsnog veselja, običaja kroz koje su prolazili i svega što nosi taj dan o čemu rado svjedoče, a mlađe obitelji, čini se, sve više uranjaju u čuvanje tradicijskog konavoskog običajnog duha. Lijepo je vidjeti da se njeguju običaji i da je još uvijek potreba povezivati se s vrijednostima predaka.
Tihi Petak, veseli Uskrs
Uskrs u konavoskim kućama počinje pripremama tijekom Svetog trodnevlja, u ritmu u kojem se najstariji iz kuće bolje snalaze. Kićenje Isusova groba posijanom pšenicom i svakojakim cvijećem i obavezna ispovijed četvrtkom mnoge će i danas privući crkvi: danas se Isusov grob posebno kreativno uređuje u čilipskoj crkvi sv. Nikole. U pinakoteci sv. Nikole čuva se Isusov grob kojeg je još 1902. godine izradio u obliku diorame sam Vlaho Bukovac. Na oltarima ostalih konavoskih crkava u kojima je bio Isusov grob stvorila bi se prava scenografija; otvoreni grob u donjem dijelu oltara, ispred njega proklijala pšenica i cvijeće po skalama, a po oltaru svega cvijeća. Narod se poklanjao i molio pred Isusom. Crkvena bi se zvona vezala, čime bi se najavio veliki post Velikoga petka. Na Veliki petak bilo je tiho. Pjevanje Muke, procesije, molitve i post i danas su dio konavoskog života, pa u večernjim satima kroz sve konavoske matice odzvanja zajednička pjesma i molitva. Ne moli se Zdravu Mariju nego same Očenaše, a vjeruje se da onoliko koliko se na ovaj dan popije crnoga vina da će se toliko obnoviti krvi. Velika subota donosi prvo veselje Uskrsa. Ujutro, kad s odriješenih zvona zazvoni Gloria, djevojčice se umivaju u cvijeću baš kao na Cvjetnicu. Blagoslov hrane i oganj ispred crkava kojemu se pohodi u večernjim satima nekad se odvijao ujutro. Žene bi donijele košice i torbice u kojima su maštena jaja, slatki kruh, sir, sol, šibice i sjemena u crkvu na blagoslov, a tom hranom bi se na Uskrs gostili za doručak.
Koliko vina, toliko krvi
Subotom bi se pripremalo slatki kruh za Uskrs, teharice ili pogače koje su stale sve do Malog Uskrsa na stolu. Danas je taj slatki kruh zamijenila pinica. Mastila bi se i ostala jaja, bilo voskom, broćem ili lukom kojima se danas zbog zdravlja sve više vraćamo. Jaja su posebno veselje djeci koja se njima igraju, tuku i goste cijeli tjedan poslije Uskrsa. A kuće gdje ima djece, imaju ih u izobilju. Prilikom čestitanja svakom djetetu se daje jaje, a ako je mlada nevjesta u kući, tamo će ih njena majka dopremiti točno sto. Običaj je to nošenja košica kćeri koja se tek udala. Na Uskrs svi odlaze na misu i potom slijedi čestitanje, a želje i blagoslovi pršte na sve strane. Djeca se darivaju jajima, igraju se, tuckaju i jedu, a odrasli si nazdravljaju. Ta vesela vrva na čas se primiri u vrijeme od objeda. A objed na Uskrs prava je gozba. Sve što se u korizmi nije smjelo jesti sad je na trpezi; pršuta, mesa, najčešće pečene janjetine. Kako u ovo doba godine već ima svake lijepe zeleni, luka i salata, trpeza o Uskrsu dobije onaj posebni proljetni ugođaj. Slavlje i čestitanje nastavlja se dodugo, a slatki kruh, domaće pince, teharice, padišpanj, štrudel i drugo slatko zamirišu kuće nadaleko i nadugo, čak do Malog Uskrsa, dokad će se rastezati slatko po kući.