Učitelji ocjenjuju učenike, a učitelje ocjenjuje ravnatelj – tako bi, sudeći prema prijedlogu novog Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama čije prvo čitanje bilo u srpnju, mogao izgledati sustav ocjenjivanja u hrvatskom školstvu.
Profesor teoretskih predmeta i klavira u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića i međužupanijski povjerenik Sindikata Preporod, Antun Vidak, prokomentirao je prijedlog novog Zakona.
- Nimalo slučajno, Vlada je za vrijeme godišnjih odmora u Sabor uputila na prvo čitanje Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama. Sam zakon odnosi se na 185 tisuća radnika u obrazovanju, zdravstvu, znanosti, socijalnoj skrbi i kulturi te još na oko 70 tisuća radnika u državnoj službi. O sadržaju ovog Zakona dugoročno ovisi kakva će i kolika biti naša plaća. Naime, prošlo je više od 20 godina od donošenja još uvijek važećeg Zakona. Zanimljivo je da iako predlagatelji stalno ponavljaju da će sve radnike staviti u istovjetan položaj, odnosno da će za isti rad svi dobiti istu plaću, ipak su njime predviđene pojedine grupe radnika na koje se on neće odnositi kao što su: radnici u vojsci i sigurnosnim službama, diplomaciji i savjetnici pri ministarstvu. Zakon se neće primjenjivati na radnike u HEP-u, te Hrvatskim vodama i Šumama. Ovim Zakonom se isplata plaća prema novim koeficijentima, najavljuje za sredinu iduće godine, ističe Vidak koji napominje kako se novim zakonom mijenja puno toga.
Pojasnio je međužupanijski povjerenik ‘Preporoda‘ kako bi novi sustav funkcionirao.
- Najprije, povećava se postojeća razlika između najmanje i najveće plaće u javnim službama. Započinje se s ocjenjivanjem radnika. U školama se povećava razlika između plaće ravnatelja i plaće učitelja. Uvodi se mogućnost povećanja plaće do čak 30 posto temeljem ocjene poslodavca?! Predviđaju se rigorozni limiti u pogledu broja radnika koji mogu biti nagrađeni. Novim zakonom se ravnatelju olakšava davanje otkaza radniku, dodatno se daje na važnosti poslodavcu, a sindikatima smanjuje utjecaj na ono radi čega postoje. Zakonom se predviđa odnos 1 naspram 9 između najnižeg i najvišeg koeficijenta, što je prevelik raspon (susjedna Mađarska ima 1:6, a Njemačka 1:7). Od ravnatelja se predviđaju ocjene radnika od 1 do 5, s tim da dvije najniže ocjene ne nose nikakve bodove, dok tri ocjene donose 2, 4 i 6 bodova. Za minimalnu povišicu potrebno je skupiti 12 bodova, odnosno dvije godine uzastopno biti ocijenjen najvišom ocjenom. Većina će radnika, to jest, svi oni koji će biti ocijenjeni srednjom ocjenom, minimalnu povišicu plaće od 3 posto dobiti tek za 6 godina. Za maksimalnu povišicu plaće od 30 posto radnik treba dva desetljeća neprekidno biti ocijenjen najboljom ocjenom, što je gotovo nerealno. Dalje, samo 5 posto radnika može biti ocijenjeno najboljom ocjenom, recimo u školi sa 60 radnika, pravo na 6 bodova može ostvariti samo njih troje. I sad ono najzanimljivije. Ravnatelj je jedina osoba koja ocjenjuje radnika i samim tim odlučuje potencijalno o circa 30 posto njegove plaće. Radnik se na ocjenu može žaliti Povjerenstvu koje je osnovao, a tko drugi nego sam ravnatelj. Ravnatelj je uz sve ovo i ona osoba koja odlučuje kojem će radniku pripasti godišnja novčana nagrada, takozvani bonus. Dalje, Zakonom se pojednostavljuje otkazivanje ugovora o radu po principu: najslabija ocjena - redovan otkaz, napominje sugovornik te dodaje:
- Bilo kako bilo, uvijek kad se povećavaju ovlasti ravnatelja, dolazi do smanjenja značaja sindikata. Ovim Zakonom se sindikatima uskraćuju čak neka prava iz još uvijek važećih kolektivnih ugovora, a s druge strane, od sindikata se očekuje da podrže ovaj Zakon. Stoga, u Sindikatu Preporod mišljenja smo da se donošenje ovog Zakona mora svakako spriječiti. Uostalom, svaka će se povišica brzo istopiti pred naletim galopirajuće inflacije, a nepovoljna i nepravedna rješenja će ostati trajna. Argument snage nastupa uvijek kad zakaže snaga argumenta. Sindikati će učiniti sve kako bi se dijalogom ipak došlo do boljeg rješenja. I na kraju, ukoliko bi ovaj Zakon prošao u predloženom obliku: PODANIŠTVO, POSLUŠNOST i PODOBNOST u školama bi definitivno nadvladali STRUČNOST, KREATIVNOST i AUTONOMIJU, upozorava Vidak.