Pravo i dužnost Hrvata je da peru zube, a demokracija je kad odlučim ne glasovati

Valjda to ide s godinama. Uopće nisam razmišljao o tome da bi Ono što sam gledao na sučeljavanju moglo postati novim hrvatskim predsjednikom ili predsjednicom. Bilo mi je neugodno gledati nesretnike kako se migolje pred TV kamerama u nastojanju da sastave suvislu rečenicu. Kao kad čovjeka pred skrivenom kamerom uvale u glupu situaciju da bi mu se svijet rugao.

Na kraju su ostala dva brata koja nisu vidjela rata. Jedan koji je odgodio pisanje diplomskog da ga ne bi mobiliziralo, a drugi koji je odlepršao u Ameriku da bi se vratio pun priča o lobiranju za hrvatsku stvar. Kad su konačno došli izbori, bio je to sudar dva ega, dva brda, a svaki je vođa svoga krda. Sudarila su se dva brata iz istoga jata, zajedno su bili u diplomaciji, a sad će cijeli mandat sr.ti po naciji.

A meni je ostavljeno pravo da glasam za jednog jer je to, kažu, moja građanska dužnost. Ma nemoj...

Pravo i dužnost Hrvata je i da peru zube, ali statistika kaže da godišnje u prosjeku potrošimo svega dvije i pol tube ‘kalodonta‘. Demokracija nije garancija da će se izabrati najbolji. Ali je garancija da ćemo izabrati točno onakvu vlast kakvu zaslužujemo. Tako da nimalo nismo promašili.

U startu smo ‘otpepali‘ kandidata koji je pozvao hrvatske generale da otkažu poslušnost vrhovnom zapovjedniku, što bi u normalnoj zemlji bio poziv na državni udar. Ni u HDZ-u nisu za njega glasali. A izabrali smo osobnog protèžēa Milorada Dodika koji s njime dijeli mišljenje da u Srebrenici nije bilo genocida. Za predsjednika je izabrana sinjska inačica Mislava Kolakušića - vođa populističke desnice, lider antimigrantskog pokreta, zagovaratelj Rusije i ‘ruskog sveta‘ i promotor rijeka Prava i pravde koji žene u politici naziva narikačama i političarskim priležnicama. Ukratko, kurvama. Dobili smo macho lika dovoljno mudrog da se više ne penje na borbena vozila HV jer Patria taj teret ne može podnijeti. Mada, čini se, njegov problem nisu kilogrami, nego grami.

Svejedno, mnogi od nas dali su mu glas jer u njemu vide borca protiv HDZ-a koji na klupi u Remetincu ima dovoljno igrača da kompletira najmanje još jednu vladu. Imaju tamo čak i rezervnog premijera, zlu ne trebalo. Kad im pribrojimo pritvorene dobitnike Zlatne kune, Remetinec bi mogao proglasiti autonomiju, ekonomski sasvim održivu.

Kažu oni koji demokraciju ne razumiju da bi izlazak na izbore trebao biti zakonska obaveza. Drugi, malo dobrohotniji, kažu da nemam pravo grintati ako nisam izašao na izbore i dao glas jednom od kandidata.

No, demokracija je i kad izabereš da ne želiš sudjelovati u izboru manje štetočine. Demokracija je kad odlučiš djecu školovati u inozemstvu, s idejom da bolji život nađu negdje drugo jer ovo što imamo sustavno upropaštavamo. Ne treba nama uhljebničko Ministarstvo demografije i iseljeništva, nego poštena, transparentna i inkluzivna politika koja ljude motivira da ostanu ovdje s vjerom u miran i pristojan život.