Ne znam, očekivala sam mjesto u potpunoj tišini s puno ozbiljnih muškaraca nabranog čela i s kartama u rukama, koncentriranih na igru; moram priznati da sam se potpuno prevarila, jer bridž definitivno nije kartaška igra samo za sredovječne muškarce s viškom slobodnog vremena.
Ekipa dubrovačkih bridžista okuplja se jednom tjedno, petkom, u prostorijama Kluba 65 +, na adresi Josipa Kosora 2, ali to ne znači da su, kako kaže Frano Jančić, osnivač udruge Škola bridža, ‘svi 65 plus, iako smo njihova sekcija‘.
- Klub 65 + nam je puno pružio, ovdje smo već osam godina i ovaj termin petkom nam je stalni termin. Ovdje nam je baza gdje možemo primati nove članove i na miran i polagan način ih uključiti u igru. Prije nam je puno ljudi odustajalo, a sad ovdje imaju mogućnost dolaziti i zadržati se - naglasio je Frano Jančić.
Po noći sanjam karte
Dok smo još čekali na okupljanje zaljubljenika u bridž, u hodniku smo začuli vesele ženske glasove i smijeh. Odložile su svoje ombrele ispred vrata i nahrupile u prostoriju; opet sam pomislila da su pogriješile ulaz, ali ne, Srđana i Andrijana zauzele su svoje pozicije za stolom na kojem su ih već čekale karte. Uskoro se pojavila i Dubravka Zvrko i Nikša Karaman, a veseli kvartet razmjestio se oko stola i koncentrirao na igru.
Malo smo ih omeli kako bismo saznali otkud ljubav za bridž u njihovim životima:
- Tu smo od desetog mjeseca - kaže Srđana Jukas Preljević sa sebe i svoju sestru Andrijanu Rabušić. - Inače se kupamo na Boninovu i igramo preferans s našim penzionerima. Miro nam je non-stop pričao o bridžu, kako je dobar, eno ga tamo, smije se, i kad smo vidjele u desetom mjesecu da ima tečaj, prijavile smo se - s osmijehom kaže Srđana, pokazujući na frenda s kupališta, Mira Staničića.
- I tako smo se ‘zarazile‘! - dodaje Andrijana. - Ne čitamo knjige i ne gledamo filmove, samo gledamo kako ćemo nešto novo naučiti o bridžu i igrati. Po noći sanjam karte, kako ih brojim... - nasmijava nas. - Probaj, super je!
- Ali ne s mužem igrat‘, to svi kažu... Pobit ćete se! - uglas nas savjetuju sestre.
Nikša Karaman je taman oko godinu dana u ekipi.
- Pravo da vam kažem, ja sam bivši pomorac i igram sve ostale kartaške igre, briškulu, tresetu, marijaš, poker, remi, i vidio sam na mobitelu da se održava škola bridža. Rekao sam sebi ‘idem se prijavit‘, pa sam pošao u Dom omladine na Autobusnom kolodvoru gdje je gospar Frano držao tečaj. Odigravanje mi nema problema, ali mi ove konvencije trebaju ući u glavu - s osmijehom kaže Nikša o svom iskustvu s ovom igrom.
Dubravka Zvrko odavna igra bridž, osvojila je mnoga prvenstva i uči mlađe ovoj umnoj igri.
- Igram od 2000. godine. Cijeli život sam kartala, odmalena, a te su godine organizirali tečaj u Klubu Astarea. Nije me trebalo posebno privlačiti ni nagovarati - jednostavno opisuje. - Bridž je kralj kartaških igara. Sve što sam igrala i znala, nije mu ni blizu - kaže.
- Dubravka nam je mentor. Igrali smo jedanput i ona me pita ‘A što vam to znači?‘. Ja ost‘o - iskreno će Nikša o svojim bridž dogodovštinama, u kojima je neke stvari malo prilagodio momentu.
Od 10 do 100 godina
Osnivač udruge i čovjek bez kojeg svega ovoga ne bi bilo, Frano Jančić, bridž je naučio igrati još u srednjoj školi, ali tada ga nije toliko okupirao kao danas jer je igrao šah koji mu je bio ‘napetiji‘.
- Nastavio sam nakon fakulteta u Zagrebu, gdje postoji velika i jaka bridž scena - kazuje Frano. - Ponovo sam počeo igrati bridž najviše zbog supruge, tadašnje cure, koja je htjela sudjelovati u tim igrama, a nije joj se sviđao šah - dodaje s osmijehom o bridžu, koji još nazivaju i ‘šah s kartama‘.
Frano pripada generaciji koja je na Dančama vječito igrala na karata, bilo briškulu, bilo tresetu, bilo bridž:
- Zato i imamo najjaču kartašku scenu nakon Zagreba i Rijeke, jer se ljudi nalaze na plažama i zabavljaju kartama. Na žalost, to je sve funkcioniralo do prije desetak godina, kad su se pojavili mobiteli, pa djeca više ne igraju na karata nego izvade mobitele i to se gubi - sjetno će o vremenima prije tehnološke novotarije koja nas je svih zarobila.
Najmlađim članovima udruge Škola bridža je 15 godina, a to su Franova kći Natalija i njezina prijateljica Nina, koje su prije korone, kao desetogodišnjakinje, nastupile na europskom i svjetskom prvenstvu i 2018. osvojile sedmo mjesto na europskom prvenstvu. Najstariji član bio je Jerko Kovač, koji je aktivno igrao bridž sve do smrti. Zadnji turnir odigrao je s čak 102 godine!
- Kad budem imao 100 godina, želim biti kao gospar Jerko, koji mi je sportski uzor - kazuje Frano.
Detektivski posao
U klubu, inače, igraju duplicirani bridž.
- Turniri obično traju tri i po do četiri sata, igra se oko 25 dijeljenja i moraš stalno igrati ‘na nož‘, nema puštanja, jer tvoje karte imaju i tvoji protivnici s kojima se uspoređuješ - pojašnjava Frano.
Bridž se igra u parovima, a da se nađe samo troje igrača, zaigrali bi preferans, koji je vrlo sličan bridžu, dodaje.
- Prvo se igrao whist, to je vjerojatno francuska igra. Kad je Gutenberg napravio tiskarsku mašinu, vrlo brzo su tiskane prve igrače karte, koje su starije desetak godina od tiskarskog stroja. Tijekom 19. stoljeća su se te igre svuda proširile, do Bliskog istoka, Rusije, Amerike i cijele Europe i nastale su razne varijante. Bridž kakav se danas igra nastao je na kruzeru 1925. godine - podsjeća malo na povijesni razvoj kartaške igre, koja se igra satima.
- Sad smo igrali turnir - dva sata u petak, šest sati u subotu i šest sati u nedjelju čiste igre, a uskoro idemo u Zadar na nastavak - dodaje Frano. - Igrat će se 9 kola po dva sata preko vikenda. Moramo biti uvježbani i imati dobru memoriju, tako da što duže trajemo na turniru. Sve je važno - memorija, razmišljanje, snalaženje u nepredvidivim situacijama. Često puta se dogodi neka slučajna raspodjela koja sve iskomplicira i tko se bolje u tome snađe, taj je bolji igrač - slikovito objašnjava Frano.
- Igranje bridža je kao detektivski posao jer moraš u svakom trenutku iz svakog poteza protivnika zaključiti zašto je on mislio da je to najbolji potez. Razlika između dobrog i lošijeg igrača bridža je u tome što će dobar prije shvatiti tko ima koje karte u ruci. Onim najboljim igračima je dovoljno vidjeti svoje karte, slušati licitaciju i kad protivnik atakira, već znaju tko kakve karte ima u rukama - kaže ovaj iskusni igrač bridža.
- Ljudi koji vole kartati, kad se susretnu s bridžom oduševe se jer je to igra koja nikad ne dosadi, baš zbog licitacija zbog kojih je svako dijeljenje drugačije - ističe.
Odličan antisklerin
Sedamdesetsedmogodišnji Srećko Tomić stajao je malo po strani i upijao svaku Franovu riječ, jer kako kaže, nije sve uhvatio pa malo prisluškuje. Njega je, kaže, kuma Marija dovela na bridž, jer ga i sama igra.
- Nagovarala me šest mjeseci. Tu sam već evo šest godina. Sjećam se i nagrada za početnike od Frana, on je čudo od motivatora. Donio nam je Mozart kugle - nezaboravno je gosparu Srećku. - Tako da nisam mogao odustati... - rekao je gospar Srećko, koji je redovan na njihovim sastancima petkom.
Sonja Pivljanin prvi je put došla u klub prije 12 godina.
- Zatim je došlo dvoje djece i evo me opet. Sad imam vremena pa mogu - rekla je Sonja.
Elizabeta Pejdar bila je na prvom tečaju bridža prije 20 godina, ali zbog posla i obaveza dugo je pauzirala, čak 17 godina. Zadnje tri vratila se bridžu.
- Ovo je odličan antisklerin! - uvjerena je Elizabeta, jer ova umna igra sasvim sigurno jača moždane vijuge.
Miro Staničić dugo je vremena na kupalištu Boninovo pričao kako je bridž super igra, pa iako mu možda ispočetka nisu vjerovale, s vremenom su se Srđana i Andrijana s početka priče toliko oduševile ovom igrom da sad čine stalni dio bridž ekipe. Ni njega se ispočetka nije dalo lako nagovoriti da dođe igrati, sjeća se Miro, kojega je rođak Frano, danas nažalost pokojan, dugo nagovarao da počne.
- Prije bridža igrao sam sve kartaške igre, pa čak i šah, i onda sam čuo da je ovo igra s više kombinacija nego šah. Jednostavno me zaintrigiralo što je to. Moj rođak Frano Staničić bio je vrhunski bridžist. Nagovarao me godinama. Na žalost, nedugo iza mog početka je preminuo - kazuje Miro, hvaleći inicijativu Frana Jančića i sjajnu ekipu s kojom se druženje često nastavlja i izvan stola za bridž.
