Najnovija najava aktualne gradske vlasti o zabrani izdavanja dozvola za nove apartmane naišla je na burne reakcije javnosti. I dok mnogi ideju načelno prihvaćaju, realizacija se može pokazati kao još jedan dokaz da program sažet u definiciji ”Respect the City” ima podršku sve dok ne dira u prava za koja građani smatraju da su im neotuđiva. Što doista misle naši sugrađani o planiranoj zabrani i što bi predložili gradonačelniku kako da riješi problem apartmanizacije te prekobrojnih objekata praznih izvan sezone dok istodobno mnogi sugrađani ne mogu naći podstanarski krov nad glavom, pokušali smo to doznati u povijesnoj jezgri Dubrovnika.
Milo Nenada, umirovljeni ugostitelj:- Nisam za zabrane jer ljudima treba omogućiti da nešto zarade i lakše prežive. Ali, inzistirao bih da svi osiguraju više zvjezdica tj. višu kategoriju svojih apartmana jer će tako doći bolji turisti i grad će imati veću korist od nih, to će uvjetovati i ostale kvalitetnije usluge što znači da će gosti više trošiti i bolje cijeniti to što im nudimo. Ali, zalažem se da gradska uprava počne konačno realizirati odluke koje je već donijela, kao npr. one o klima-uređajima jer iz kuće preko puta moje obje klime pušu izravno u prozore mojih soba!
Drago Mirković, ugostitelj:- Nisam za zabrane nego za to da Turistička inspekcija češče provjerava pridržavaju li se iznajmljivači postojećih propisa. Za to sam da se postrože kriteriji i potiču iznajmljivače na podizanje kvalitete, odnosno kategorije usluga smještaja, te da inspektorri zabrane iznajmljivanje onima koji ne nude odgovarajuću uslugu i tako bi grad dobio na vrijednosti. Jer, najam prostora garaža i sličnih ”rupa” turistima za noćenje ne dolikuje turističkom Dubrovniku. Uz to, apartmani moraju jednako kao i hoteli, ispuniti sve postavljene uvjete.
Nevenka Đirlić Grošeta, umirovljenica:- Zabrane nijesu popularne ali nisam očekivala da će brojni sugrađani pretvoriti kuće u apartmane i teško mi pada da je u mojoj ulici pustoš: nema žive duše i sve je zatvoreno! Stoga nije dobro da se sve pretvorilo u apartmane, a druga stvar je ako netko ima kamaru viška i da, živeći tamo, a to bih stavila kao uvjet, usput poboljša kućni budžet. I ne može cijeli objekt biti za apartmane i uvijek bez vlasnika jer su gosti katkad razulareni, prave probleme susjedima, galame i čine neugodnosti. Uz to, vlasnici apartmana ne smiju pomesti samo unutar objekta nego povremeno, kao što je to običaj u Gradu, u dogovoru sa susjedima i oko kuće! Ovo j grad od sklada i kulture, kućanice su uvijek čistile ispred svojih vrata i to je bilo ogledalo svakog doma. To čine sve civilizirane zemlje, a mi ne poštujemo ovaj jedinstveni Grad kojeg samo pretvaramo u apartman u kojem se ne živi, niti se osjeća bilo i duša stanovnika.
Tea Batinić, vodič:- Nisam za zabrane nego za upravljanje! Zato i postoji gradska uprava. Nisu sve kategorije jednake. Imate ugoščavanje: kad turista ugostite u viška sobi ili garsonjeri svog doma, čime si pomažete školovanju djece ili boljem životu. Ali, imamo i afitavanje uz brojčanik šifre na zidu, gdje gost nikad nije vidio vlasnika ili to ne želi. To je turizam mladih: žele punu slobodu činiti što im nje volja. No, mi smo mali Grad-dijamant i mnogi su od rata naovamo profitirali. Neka su, ali se izgubio odnos gost-domaćin pa u portunu palače, gdje je živjelo i osam obitelji sad žive samo dvije koje su postale recepcija onih što afitavaju: gosti nađu zatvorena vrata i nek je 2 po ponoća, zazvone i ako si čeljade, siđeš da otvoriš. Za to sam da iznajmljivači osiguraju doček gostiju i čiščenje a ako tu ne žive i svoj prostor ne nadziru, da imaju suglasnost svih stanara za iznajmljivanje! Nitko nije protiv zarade, ali nismo za nehumanu zaradu zbog koje gost ovaj Grad ne doživi na ljudski način! Ali, nemoguće je uvjetovati skladnost domaćina i gosta te treba izdvojiti najam vlastitih i prostora u kojima vlasnik nema kontakt s gostima. Uz potonje gubimo krasnu mogućnost kontakta s gostima koji donose svoju kulturu i žele potrošiti novac. Ali tu nema razmjene kultura ni stvaranja prijateljstva: dobili smo jednonoćni turizam bez međuodnosa s lokalnom zajednicom. Kuće u vlasništvu građana podižu životni standard, ali su vlasnici često stranci koji ništa ne vraćaju Gradu (osim što su objekte obnovili i hvala im na tom ulaganju), ali oni ne ostavljaju ništa lokalnoj zajednici te ih porezom treba prisiliti da nešto ostave Gradu.
