Teodora će uskoro napuniti četiri godine, Petar je dvogodišnjak a nova beba, dječačić, stiže početkom listopada. Dakle, u pravo vrijeme da tata Pero Kojan, konavoski poduzetnik i vlasnik farme konja Kojan Coral promisli o odlasku na plaćeni očinski dopust koji je od jučer stupio na snagu u Hrvatskoj.
Kako je predvidio zakonodavac, dopust koji bi išao na trošak državnog proračuna, a ne na poslodavca dragovoljan je a može trajati 10, odnosno 15 dana, ovisno o tome radi li se o jednom djetetu ili blizancima ili više djece rođene u isto vrijeme:
- Ja u životu nisam bio na bolovanju ili na 'običnom' odmoru, pa tako sigurno neću koristiti ni ovaj očinski dopust, nama privatnicima to je i inače praktički nemoguće, ali mjeru kao uskoro trostruki otac itekako pozdravljam. Roditeljstvo je prekrasan osjećaj, a obaveze treba podijeliti. Otkad sam otac, ritam mog života je takav da uskačem kad god stignem, povedem djecu u šetnju, na kvadrove, na more. Najesen ću ja biti taj koji Teodoru i Petra vodi u vrtić. Uglavnom, pokušavam svoj posao i život uskladiti tako da rasteretim suprugu Petru koliko mogu – govori Pero koji je oženjen specijalizanticom ginekologije u Općoj bolnici Dubrovnik. Kod Kojanovih je, dodaje, pravilo da se doma ne unosi stres iz vanjskog svijeta. Djeci se nastoji atmosfera odrastanja učiniti što ugodnijom, a oboje roditelja uživa u odgoju. Peru nijedan kućanski posao nije nepoznat:
- Iako je kod nas u Konavlima rezervoar baka koje pomažu velik, ja sam odavno naučio mijenjati pelene, hranit djecu, fregat, utijavat, prostirat robu...i to uopće ne smatram nečim što se treba naglašavati - smatra Pero Kojan.
Predsjednik Udruge Sigurnost u prometu Denis Pavela također je među gorljivim pobornicima zakonske promjene:
- Na temelju vlastitog iskustva, smatram da su dani provedeni s djetetom neprocjenjivi za izgradnju odnosa s vlastitim djetetom.
Imam dvoje prekrasne djece, Petru i Rafaela, koje smo doslovno sami, supruga i ja zajedničkim snagama odgojili i odgajamo od malih nogu. Svaki otac, ako ima mogućnosti, treba otići na taj dopust. Te dvije, tri prve godine stvaraju se odnosi gdje se otac i dijete jako, jako povežu. U toj dobi djeca su jako ovisna o roditeljima i kad shvate da to nije samo mama, da to može biti i tata, i u kasnijem odrastanju točno se vidi da smo podjednaki. Od svoje djece, nikad nismo uspjeli izvući konstataciju koga više vole, mamu ili tatu. Djeca uvijek odgovaraju da nas vole jednako, nikad nikome od nas nisu dala prednost, a smatram da je to posljedica toga što smo u njihov život bili involvirani podjednako u svim fazama njihovog života - zaključuje Denis Pavela.