Svi putevi vode u Rim! Ove je godine Vječni grad zasigurno hit destinacija jer mi se čini da su svi koje poznam pošli putevima Audrey Hepburn i Gregory Pecka te da svi imaju svoj praznik(e) u Rimu! Za sve one koji sumnjaju u to koliko neki film može utjecati na popularnost nekog odredišta, e pa samo da znate da je filmski klasik Praznik u Rimu snimljen prije 70 godina. “Vidimo se za pet dana,” veselo mi je mahnula supruga koju sam u kompaniji s prijateljicama ostavio na aerodromu. I one su se pridružile podužoj listi putnika za Rim.
Nemam baš neke dokaze, ali po svemu se čini da je tijekom ožujka i travnja više ljudi iz Grada pošlo u Rim nego što je Rimljana došlo na hrvatski jug. Tek što sam se oprostio od supruge naletio sam na dvoje prijatelja koji su također hvatali isti let. To mi je dalo misliti – u čemu leži tolika popularnost baš tog grada? Zbog čega je Rim pri samom vrhu liste najposjećenijih gradova Europe?
Drugim riječima, što mi kao destinacija možemo naučiti od talijanske prijestolnice? Znam da je u mnogim segmentima riječ o miješanju krušaka i jabuka, ali vjerujem da ponešto ipak možemo naučiti. Prije svega, moram reći da sam veliki ljubitelj Rima, to je grad kojeg zaista volim i rado mu se vraćam. “Rim je raznolik, prostran, pogled na njega godi oku i nitko u Europi nema tako slavnu povijest. Nisu to moje riječi, to je napisao Mark Twain. To je kaotičan grad s dušom i razmetljivošću supermodela na modnoj pisti.
Pa da vidimo, zašto svi ti ljudi tamo hrle? Prije svega (i vjerojatno najvažnije) je to što je jeftino za putovati! Veliki broj letova (po prometu rimski je aerodrom na 9. mjestu u Europi) te cijena povratne karte u visini cijene boljeg obroka (ili nekoliko sati parkinga na Pilama) u Dubrovniku i prvi je faktor riješen. Što se smještaja tiče tu smo negdje, ponuda je velika o čemu svjedoči preko 30.000 Airbnb jedinica. Cijene hrane također su slične. Naravno, ne treba zanemariti da ima cijelo čudo turističkih atrakcija koje je vrijedno vidjeti. U razgovoru s ljudima koji su ovih dana pošli ili su se vratili iz Rima iskristalizirala se jedna stvar – svi su imali neki svoj poseban razlog ili bih to mogao nazvati “mikro” razlog odlaska (kad su već jeftino prošli s kartama). “Ja sam na listi želja imao tri restorana koje sam želio posjetiti i to mi je bila motivacija za ovo putovanje,” rekao je jedan od članova moje hrvatske obitelji. “Ja sam htio posjetiti izložbu,” rekao je drugi.
Treći je išao na koncert, a četvrti je htio uživati u Vatikanu. Svi ovi putnici bili su u kraćim, ciljanim posjetima ili su koristili produženi vikend. Jedan prijatelj je otišao na dva dana kako bi pogledao utakmicu Lazia. Koliko turista dolazi u Dubrovnik s točno određenim ciljem? Pretpostavljam manje od jedan posto. Prijateljica mi je pričala kako je 80ih godina njena tetka s prijateljicom dolazila iz Zagreba u Grad radi određene predstave ili koncerta na Ljetnim Igrama. Mislim da su takvi turistički dani s laserski preciznim dolascima radi nekog događanja iza nas.
Da, znam da su Igre prijestolja na jedno određeno vrijeme ponovo oživile taj običaj, ali to je bio samo kratki proplamsaj onoga što je nekad bilo uobičajeno. Potrebno nam je još više događanja poput DuMotiona, Good Food Festivala, natjecanja u triatlonu ili Midsummer Scene Festivala. Događaja koji će skrenuti pažnju potencijalnom posjetitelju dok skrola po društvenim mrežama u potrazi za “gdje ćemo za produženi vikend”. Ili kako bi u jednom holivudskom filmu rekli “Ako sagradite, dolazimo.”
Zahvaljujući jeftinom irskom avioprijevozniku čini se da je pola problema riješeno, tu je i više od pedeset hotela, a premda nemamo toliko raskošnu i veliku ponudu kao Rim, što je razumljivo, i mi svoga konja za trku imamo. Dani masovnog turizma su iza nas, novi trendovi donose nam mikro turizam. Svjetska turistička organizacija to je opisala kao “forma održivog i odgovornog turizma s ciljem usmjeravanja na mala turistička iskustva u zajednici.” Pa sad, tko što voli. Meni se čini da je to točno ono što trebamo i čemu stremimo. Trebat će vrijeme za sve to, ali, ni Rim nije izgrađen preko noći.
P.S. Moja se žena pošla slikati s prijateljicom na isto mjesto gdje su im se prije 50 godina slikale majke.