-Ne samo dobre, nego i "obične" građevinske radnike uopće sad je vrlo teško, mogu čak reći: nemoguće pronaći. Ovi koje mogu pronaći su zapravo oni koji se nisu uspjeli zaposliti na zapadu, ponajviše zbog nedovoljne osposobljenosti. Jednostavno: nema građevinaca pa da ih plaćam i "pod zlato"! A odgovorno tvrdim: dajem im dobre plaće i osiguravam primjeren, kvalitetan smještaj te dva topla obroka dnevno!
Priča to direktor građevinske tvrtke PGM Ragusa Ivan Kralj i pojašnjava kako je za radnike na gradilištima kamenoloma na Dubcu i Visočanima te onima na Pelješcu za smještaj osigurao apartmane u kojima im se posteljina redovito mijenja, a obroke pripremaju kvalitetne kuharice. Domaćih građevnskih radnika odavno nema, ali ih još uvijek uspijeva pronaći u BiH te Srbiji za koje naglašava kako, uz navedene uvjete pristojnog smještaja i prehrane, svi primaju solidne plaće od prosječno oko 1500 eura, što im u konačnici ispada bolje nego liječnicima- specijalistima dubrovačke bolnice:
-Svi koji su radili u Njemačkoj znaju da se za smještaj izdvaja 800 eura. Pored svega, kako pronaći "bauštelce"? Posebno armirače, zidare, tesare i strojare? Kome dati da rukuje preskupim građevinskim strojem vrijednim najmanje 300 tisuća eura? Nedavno se u našem pogonu dogodilo da je jedan "stručni" bagerist viljuškom zakačio gusjenicu svog bagera te iz nje iščupao metalni dio koji je upao u mlin, odnosno drobilicu kamena. Stroj je uništen te stoga punih dvadeset dana nije radio! Štetu je teško procijeniti, a posebna je priča koliko je trpio posao.
Ivan Kralj samo naglašava nezavidnu situaciju u kojoj se nalaze ne samo dubrovački, nego i hrvatski građevinski sektor. Od zemlje koja je bila izvoznik kvalitetnih radnika koji su, kako to mnogi umirovljeni bauštelci vole reći "izgradili pola Njemačke, sad smo postali zemlja uhljeba u uredinma lokalnih samouprava te uvoznici radne snage". Podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje govore kako se od 47.000 radnih dozvola koej su izdali do kolovoza prošle godine, čak dvije trećine odnosi na rad građevinskom sektoru. Deficit radne snage znatno utječe na drastični porast cijene gradnje što je uz postpandemijski porast cijena betona, željeza, parketa, bravarije i ostalog materijala utjecalo na drastični rast stambenih kvadrata. Od ranije znamo kako se u takvim situacijama uvijek štedi na cijeni rada, što je nametnulo izbor radnika iz Bangladeša, Indije, Nepala, Šri Lanke, Pakistana i ostalih "egzotičnih" zemalja.
Antoan Kralj iz tvrtke "Texo Molior" ističe kako se suvremeno građevinarstvo umnogome promijenilo u odnosu na klasičnu predožbu kakvu još uvijek mnogi od nas imaju:- Trenutačno imamo oko 250 zaposlenih radnika i ne samo što gradimo širom Hrvatske i u jednoj od zemalja Europske Unije. Uz radnike iz BiH te Kosova, ali i Slovenije, odnosno s prostora bivše države, imamo i zaposlene građevinare iz Austrije. Ipak, od stranaca je najviše onih iz Nepala i Bangladeša. Mnogi od tih azijskih građevinara već su radili na tamošnjim gradilištima, kako u matičnim dalekoistočnim zemljama kao npr. u Singapuru, tako i nama susjednim zemljama te su uz znanje stekli i zadovoljavajuće iskustvo- ističe Kralj i naglašava kako, za razliku od većine domaćih tvrtki u građevinarstvu, Texo Molior radnike ne traži preko specijaliziranih agencija nego je ima to zaduženu posebna službu u poduzeću.
-Zahvaljujući internetu, informacije su u globalnom svijetu svima dostupne i kao što svi traže bolje prilike za sebe, tako nas nerijetko i osobno kontaktiraju. Građevinari s ex-Yu prostora su se uglavnom okrenuli ka zapadnoj Europi, a nije ih malo koji su se prebacili na druga, lakša zanimanja. Kako bi zbog naraslih troškova života zadržali postojeće i privukli nove radnike već smo podigli plaće, ali sve građevinske tvrtke "stežu" postavljeni rokovi gradnje i neizvjesnost pandemije. Angažirani strani radnici se trude i prilagođavaju novoj opremi i tehnologiji koja je uveliko zamijenila ljudski rad- dodaje Antoan Kralj i napominje kako je uz radnu snagu u aktualnoj situaciji jednako u svoj težini izražen problem enormnih poskupljenja goriva i svih materijala koji se upotrebljavaju u građevinarstvu. Ipak, tvrtka uspješno radi na gradilištima u čitavoj Hrvatskoj te izvan granica, a umnogome su prisutni i u samom Dubrovniku.
Na nezavidne tržišne uvjete pronalaženja građevinskih radnika žali se i direktor tvrtke Alfaplan građenje Mato Butijer koji tvrdi kako je nemoguće pronaći ne samo kvalitetnog radnika ili majstora, nego čak i pomoćnog radnika:- Lobiranjem poduzetnika iz građevinskog sektora te posredovanjem Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske udruge poslodavaca uspjeli smo se izboriti za zadovoljavajuće kvote stranih radnika u našoj branši. Međutim, za ishođenje radne dozvole stranim radnicima nerijetko treba i do tri mjeseca a sve nas koji radimo i organiziramo posao u građevinskom sekgtoru pritiščće ispunjenje postavljenih rokova koji se obično kreću oko 12 mjeseci. Stoga je čekanje tri mjeseca na radnu dozvolu neopravdani i nenadoknadivi gubitak vremena, te izdavanje dozvole treba maksimalno ubrzati. Inače nam je nemoguće ispuniti postavljene rokove ako četvrtinu vremena izgubimo čekajući da radnici dobiju radnu dozvolu- kaže Butijer koji je donedavno, slično kao i ostali dubrovački građevinari, potrebnu radnu snagu uspijevao osigurati u susjednoj Bosni i Hercegovini. No, situacija se umnogome promijenila:
-već je prilično iscrpljeno tržište radne snage u BiH, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji. Od stranih radnika zaposlili smo dio njih iz Albanije i Nepala. Iskustva su šarolika, ali generalno ništa više neugodnih iskustava nego s domaćim radnicima. Mogu reći da su se, radeći na području EU- zemalja, Albanci kvalitetno odškolovali, da su marljivi i osposobljeni za rad s novim tehnologijama i opremom. Ali, uz dugo čekanje vize, najviše limitira činjenica kako najkasnije za deset godina nećemo uopće imati meštre koji znaju raditi na kulturnim dobrima te načiniti tradicionalnu dubrovačku žbuku ili fuge.