Prema izmjenama Zakona o građevinskoj inspekciji nove ovlasti stižu u ruke komunalnih redara. Moći će zaustaviti svaku nezakonitu gradnju, donositi rješenja o obustavama i kaznama te rješenja o uklanjanju. Isto tako moći će i privremeno obustaviti radove, ali i donositi rješenja o dovršenju vanjskog izgleda zgrade i, ako ni to ne uspije, napisati kaznu zbog istoga. Interesantan je ovo prijedlog koji će tek ići u saborsku procesudu do kraja godine, a ako se usvoji tek tada kreću edukacije djelatnika.
U Hrvatskoj je tek sedamdesetak građevinskih inspektora, a to, gledajući s lokalne razine, nije dovoljno ni za jedan Dubrovnik čija je rak rana upravo nenormalna ekspanzija gradnje. Komunalni redari bi novim izmjenama zakona ‘glumili’ građevinske inspektore, smjet će momentalno zaustaviti gradnju, stavljati table koje su mogli postavljati samo građevinski inspektori i stati na rep investitorima rješenjima o obustavi gradnje. Prilično velika odgovornost koja bi se na malom dubrovačkom području mogla pretvoriti u kaos. Najprije, zbog postojećeg nedostatka komunalnih redara s kojima Grad ionako muku muči jer se malo tko javlja na natječaje, a onda zbog one poznate ‘ne bih se štel mešat’. Pa ipak, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine izdalo je cijeli niz smjernica budućim komunalnim redarima, što, kad i u kojim slučajevima smiju odnosno moraju, a niz aktova već je dostupan na stranicama Ministarstva.
Upozoriti, zatvoriti i kazniti
Kazne za nelegalne graditelje koji nastave gradnju i nakon zatvaranja gradilišta bit će spuštene na lokalnu razinu, a kretat će se do 30 tisuća eura za pravne i do 9 tisuća eura za fizičke osobe.
Zašto nedostaje građevinskih inspektora pitanje je na koje već godinama nema odgovora, a suprotno onome što mislimo, u najgoroj situaciji s divljom gradnjom trenutno je Istra koja je ovu odluku dočekala raširenih ruku i zapravo jedva čeka ozakonjenje jer su već spremni, a građani im svakodnevno dojavljuju što se sve nelegalno gradi.
Dubrovniku pak nikad dosta komunalnih redara, a sad će im još, pored svega što im je u obvezi kroz sezonu, stići i obveza građevinskog inspektora. Ima li Grad Dubrovnik uopće kapaciteta za još jednu prilično ozbiljnu ovlast, ako izmjene Zakona prođu, kako će Grad reagirati i odgovoriti ovom izazovu? Kako će redari postupati oko smanjenja nelegalne gradnje, kako će je i kojim instrumentima utvrditi, te hoće li to raditi uz pomoć stručnih osoba u građevini ili će pak sami proći adekvatne edukacije? Koliko komunalnih redara nedostaje da bi obavljali i postojeće poslove u Dubrovniku, hoće li Grad zapošljavati dodatne snage obzirom na ogromni opseg poslova koje komunalni redari obavljaju - sve su ovo pitanja koja smo postavili Gradu Dubrovniku.
-Komunalno redarstvo grada Dubrovnika ima cijeli niz ovlasti te područja koja pokriva, počevši od kontrole korištenja javnih površina pa sve do ovlasti nad kontrolom korištenja pomorskim dobrom. Podržavamo intenciju Vlade Republike Hrvatske da se većom ovlasti komunalnim redarima omogući kontrola i nadzor nad gradnjom. Postojeći broj izvršitelja sigurno neće biti dovoljan za sve nove zadaće komunalnog redarstva. Stoga će nakon usvajanja novog zakona doći će do kompletne reorganizacije komunalnog redarstva u okviru kojeg će u budućnosti postojati odsjeci za različite vrste nadležnosti.- navode iz Grada.
-Očekujemo kako će zakon dobiti potrebnu većinu u Saboru, posebno jer se gradonačelnici već godinama zalažu za veće ovlasti komunalnim redarima s ciljem brže i pravodobne intervencije. Što se tiče same obuke postojećih i budućih redara, kao što je to bilo i do sada nakon proširivanja ovlasti, uvijek se organiziraju edukacije redara. U okviru Udruge gradova RH svake godine se organiziraju tečaji za komunalne redare na kojim se između ostalog razmjenjuju i iskustva redara."- zaključuju.
Pozitivan primjer Dubrovnika
Doduše, Dubrovnik već ima jedan pozitivan primjer u kojemu su komunalni redari uspješno ‘odigrali’ ulogu građevinskog inspektora. U srpnju su se stanovnici gradskog kotara Ploče iza Grada požalili gradskoj upravi, koja je pak više puta upozoravala investitora, Jadranske luksuzne hotele u obnovi hotela Argentina na totalni kaos koji je vladao na i oko gradilišta i onemogućavao i život i san stanovnika jer su obavljali radove zabranjene u sezoni, za što nisu imali dozvolu. Graditi se mora, sve je najavljeno, no malo po malo, ta su se odobrenja nekako rastegnula preko mjere pa su reagirali građani, a potom i gradska uprava. Šaljući komunalne redare na gradilište nekoliko puta izdali su i sve moguće prekršajne mjere i sankcije u svojoj ovlasti, a sve očekujući građevinskog inspektora. Izgleda da smo i mi građani, kao i jedinice lokalne samouprave krivo shvatili hijerarhiju kad su u pitanju građevinski inspektori koje smo dosad gledali kao one koji mogu staviti točku na divljaluk.
Upravo taj primjer pokazuje koliko smo bili u krivu: državni inspektorat odnosno građevinski inspektor, čak i kad se jednom pojavi na gradilištu, unatoč prijavi o kršenju odredbi zakona ili dozvola, ne može zatvoriti gradilište niti provoditi nadzor, već to smije, kako su tada odgovorili iz Državnog inspektorata za Dubrovački, samo Grad Dubrovnik, odnosno njihov komunalni odjel.
I kad stigne, ne može ništa
Građevinski inspektor može tek doći (jednom, ako ikad) utvrditi stanje i izvijestiti o utvrđenom, što god im to značilo.
Dakle, loptica je opet na kraju u rukama komunalnih redara i Grada Dubrovnika, a sad će je ozakoniti i Sabor.
U Dubrovniku nema građevinskih inspektora. Stižu nam iz Ploča gdje je sjedište građevinske inspekcije za Dubrovačko-neretvansku županiju. Još je to jedna u nizu poraznih činjenica o premiještanju sjedišta raznih institucija i za život bitnih usluga iz Dubrovnika u Ploče, Split, Zadar pa i Zagreb. Veći problem od toga, bar kad su u pitanju građevinski inspektori, imat ćemo s nedostatkom komunalnih redara koji će uskoro biti ovlašteni gotovo za sve.
S nostalgijom se ponekad sjetimo prošlih vremena kad je čovjek u mjesnoj zajednici svakog dana obilazio svoj kvart, pa kad bi vidio da se uruši zid, da je pao stup od struje, da je rupa u pločniku i slično, zvao bi dobro poznate meštre i rupu, zid ili kvar, čiji god on bio, popravio ili natjerao vlasnika da ga popravi. Za te su nam stvari danas potrebne javne nabave, natječaji, odabir izvođača i puno, puno više vremena i novaca nego su radovi stvarno vrijedni.
S pravom smo zabrinuti kod još novih ovlasti za komunalne redare, da ne postanu kao nekad trafike poznate firme, koje su svoje djelatnike natovarile svime od one ‘novine i cigarete’ do prodaje zaleđene ribe, uplate eurojackpota, plaćanja računa i isplate novaca.