Redovito svoje predstave igraju u Dubrovniku i njegovoj okolici, odlaze na gostovanja u cijelu Hrvatsku, svojim su se komadima predstavili u Srbiji i Crnoj Gori, ali je članovima Kazališne družine Kolarin Stari kontinent postao premalen pa su napravili sljedeći korak. Svoje dvije predstave "Maru Fjočicu" Josipa Lovrića u režiji Paola Tišljarića koju su premijerno izveli na Mrtvom zvonu krajem lipnja 2020. te "Ježevu kućicu" Branka Ćopića u režiji Darije Mikulandre izveli su ni manje ni više nego u New Yorku! Nije ovo samo prvo gostovanje izvan granica bivše države, nego je ovo bio prvi ‘kolarinski prelet‘ preko bare.
U SAD-u su tako išli: Ivan Boban, Jelica i Đoni Čučević, Ante Tonći Đurković, Jelena Maržić, Marinka Metković, Darija Mikulandra, Anja i Leo Mrkić te Paolo Tišljarić.
Kako je došlo do gostovanja na Novom kontinentu, otkriva Darija Mikulandra.
- Sve je počelo kad smo lani u Čilipima pred 500 gledatelja ispred tamošnje crkve izveli našu "Maru Fjočicu". Tamo je bila Ane Mljećka koja je gledala predstavu i rekla da s tom našom komedijom moramo doći u New York, da bi to razveselilo sve naše iseljenike jer je tako emotivna i lijepa... Izrazila je želju da dođemo. Naravno, nije baš tako lako poći u New York ni organizirati se, ali prije tri mjeseca Ane je najavila kako se tamo održava Festa hrvatskog Božića gdje se pripremaju blagdanska jela iz svih krajeva Lijepe naše i da bi to bila divna večer u Hrvatskom centru te da moramo doći s predstavom i pokazati je tamošnjim iseljenicima. Bila je uvjerena da bi se srca iseljenika i njihovih američkih prijatelja ispunila. Tako je počeo naš plan da gostujemo u Americi. Krenuli smo s realizacijom puta, a što se tiče Ane Mljećke, ona je veliki pokretač, organizator i žena kojoj neizmjerno zahvaljujemo jer je ona sve ovo potaknula, bila je toliko uporna da nam pomogne i da nas nagovori da pođemo na taj put, otkriva Mikulandra.
Počeli su tražiti sponzore i naravno da su ih brzo našli.
- Osim što smo izveli našu predstavu, Festu hrvatskog Božića ‘začinili‘ smo i dubrovačkom kolendom te smo prikazali promotivni film o Dubrovniku tako da vjerujem da smo na radost svih dostojno predstavili Grad. Plesali smo i linđo zajedno s našim iseljenicima, ima dvoje mladih koji njeguju tradiciju linđa pa uče i mlađu djecu. Svi smo zajedno zabalali tako da je cijela ta večer u Hrvatskom centru bila zaista predivna i u znaku Dubrovnika, priča sugovornica.
U Ameriku su Kolarini nosili svoje kostime, rekvizite i kulise na kojima su nacrtane dubrovačke kuće - sve je stalo u kufere.
- Našim smo domaćinima mogli dočarati Dubrovnik, dubrovačke ulice i zidove kakvi su nekad bili i kakvi su sad. Reakcije su bile divne, ljudi su jako emotivno reagirali, pogotovo oni koji su iz Dubrovnika i koji po 30 i više godina žive u Americi. Upravo oni su razumjeli apsolutno sve. Bilo je tu ljudi iz drugih krajeva Hrvatske koji nisu sve razumjeli, ali smo im prenijeli emociju. Uživali su slušati dubrovački govor, zaista im puno znači kad im dođe netko i prikaže nešto što dolazi iz njihove domovine, kad se osjećaju kao da su u Dubrovniku u nekim prošlim vremenima... U "Mari Fjočici" opisan je život koji se događa ne samo u Dubrovniku, nego u svim primorskim gradićima i otocima tako da vjerujem da smo im djelić te atmosfere koja se događa između malih kuća u kvartovima, pa i dan danas u mnogim predjelima našeg Grada i na otocima, uspjeli donijeti u New York. Zapravo, uspjeli smo im dio Hrvatske, dio doma, dio Dubrovnika donijeti u daleku Ameriku i toliko su svi bili oduševljeni da smo dobili toliko lijepih kritika, komentara, ljudima su bili ispunjena srca, komentira Mikulandra.
Mladi potomci hrvatskih iseljenika razumiju hrvatski, ali ga baš i ne koriste pa im je predstava Kolarina bila prilika čuti i naučiti neke nove riječi.
- Svima je bilo fascinantno čuti taj govor, mi smo imali sjajnu predstavu s odličnom energijom, bez greške odigranu... Sama činjenica da smo u New Yorku bila nam je velika čast i ponos, kruna našeg dosadašnjeg, trinaestogodišnjeg rada. Htjeli smo pokazati i dati sve od sebe, što smo i uspjeli. Sigurno smo ‘rasturili‘ s "Marom Fjočicom" pa i onaj tko nije sve razumio, mogao je vidjeti preciznost, izvrsnu predstavu koja pršti od energije na pozornici i koja je zaista dobra. Zaista smo toliko sretni i ponosni što smo to napravili, ustvari je nevjerojatno da nam se sve to dogodilo. Znamo da smo na pravom putu, želimo dati još više od sebe, raditi neke nove stvari i ovo je nešto predivno što se dogodilo, da smo mogli gostovati negdje tako daleko i da smo mogli pokazati našu predstavu pred prepunom dvoranom, navodi Mikulandra.
Sreli su u Americi i poznate Dubrovčane.
- Kad smo došli, prvi dan, ugostio nas je vlasnik tamošnjeg Restorana Dubrovnik, Lopuđanin Željko Tomić. Tamo nam se pridružio naš Srđan Gjivoje i tamo je pala pjesma, donio je gitaru i pjevali smo s njim... Jedno sat vremena smo pjevali sve naše dubrovačke pjesme, kolendu... Zaista je bila jedna fantastična atmosfera i mogu reći da smo sretni što smo imali i takvu vrstu zabave, zbilja smo mogli ‘pustiti‘ grla i otpjevati sve ono što je ljudima odgovaralo u tom momentu, govori Kolarinka.
"Ježevu kućicu" izveli su u crkvi Presvete krvi, točnije u Katoličkoj misiji blaženog Ivana Merza, u njujorškoj gradskoj četvrti Astoriji,.
- Nakon nedjeljne mise izveli smo našu "Ježevu kućicu" gdje je bilo i djece i starijih. Svi su bili oduševljeni što čuju te stihove iz "Ježeve kuće". Imali smo dojam da s nama igraju i izgovaraju riječi... Presretni smo da smo uspjeli izvesti dvije predstave u Americi. Tijekom izvedbe "Ježeve kućice" bilo je puno suza jer je to priča o tome kako jež voli svoj dom i vjerojatno je probudila brojne uspomene svima onima koji su u Americi već puno, puno godina, primjećuje Mikulandra.
Ispričala je i kakve je dojmove na nju i njezine prijatelje i kolege ostavila Velika jabuka u božićnom ruhu.
- New York je poseban u ovo doba: toliko je turista, ljudi na ulici, to je ustvari nevjerojatno... Kad mi u Dubrovniku kažemo ‘gužva‘, to nema veze s gužvom, strašna je gužva u Americi, u prometu, posebno kad se vozite taksijem... To je nevjerojatno! Najbolje je koristiti javni prijevoz jer se toliko zna čekati, pogotovo vikendima. Manhattan je zagušen autima i prometom, ali u ovo božićno doba je sve tako divno okićeno, sa svih strana nešto svijetli, pjeva se, posvuda nailazite na 3D ‘mappinge‘, izlozi su fenomenalno uređeni, kao da se svjetski brendovi nameću čiji će izlog biti ljepši. Ti izlozi izgledaju kao filmski set! Jako je puno mjuzikala na Broadwayu, off programa, koncerata... Tolika je ponuda, da je tamo šest mjeseci, čovjek bi imao uvijek nešto novo za vidjeti. Nevjerojatno je koliko taj grad ima vizualnih atrakcija koje su besplatne, a koliko je i onih za koje želiš platiti ulaz... Pogotovo u božićno doba! Tu je i najveće božićno drvce na svijetu ispred Rockefeller Centra gdje je klizalište koje je prepuno... Tu je Peta avenija s velikim i poznatim brendovima, s brojnim izlozima... Svaki dio grada, gdje god pođete, sve je nekako na svoj način posebno. Times Square je nevjerojatan sa svim tim ekranima koji i ujutro i navečer bliješte jednakim sjajem, prepričava Mikulandra.
Ukratko, Kolarini su se u ovom megalopolisu osjećali kao Kevin u drugom nastavku kultnog božićnog filma "Sam u kući" gdje se dječak našao sam samcat u velikom New Yorku.
- Da, pazili smo da koga ne izgubimo putem! (smijeh) Bilo je predivno! Sve smo obišli, gornji i donji dio grada, sve muzeje... Toliko smo intenzivno doživjeli New York, nastojali smo što više stvari napraviti i posjetiti... U tijeku je dosta sniženja, ali nije bilo vremena za ‘šopingiranje‘, više smo pokupovali suvenire jer smo toliko bili ispunjeni svime što vidimo, toliko smo toga željeli vidjeti da nam je shopping bio negdje zadnji na pameti. Nismo htjeli gubiti vrijeme za ulaziti u butige, htjeli smo toliko toga vidjeti... Kad tamo uđete u muzej, ostanete pet sati i toliko vam treba samo da ga prođete, bez da detaljno sve pogledate, govori Mikulandra koja se osvrnula na Njujorčane.
- Ljudi su užurbani, ali sretni. Imaju jako puno festa ususret Božiću koji je kod njih ‘kućni‘ blagdan, svi su tad doma, obitelj se okuplja... Prije Božića zato ima puno događanja, domjenci, okupljanja, puno je ‘rooftopova‘ a to su posebna mjesta koja se nalaze, recimo, na 15. ili 30. katu i s kojeg imate pogled na cijeli New York. Uvijek je dio tih restorana bio zakupljen za djelatnike neke firme gdje imaju božićni domjenak. Znači, puno se toga događa u predbožićno doba i svi su u nekom lijepom raspoloženju. Inače, u New Yorku su svi dosta ljubazni, otvoreni, žele vam pomoći, pričljivi su i druželjubivi. Gdje god dođete, uvijek se s nekim upoznate, kod njih nema ‘barijera‘, odmah vam prilaze i pitaju kako ste, treba li vam što, odakle ste jer tamo ustvari živi cijeli svijet. Najveći broj ljudi nisu iz New Yorka, grad je dosta veseo u ovo doba, gdje god dođete, osjećate posebnu atmosferu, svi su opušteni i svi se osjećaju kao jedno, zaista je drugačije nego kod nas, dodaje Mikulandra.
Pred Kolarinima je stanka zbog blagdana, a s novom godinom, stižu novi kazališni izazovi, imaju puno lijepih planova... Gostovanje u Americi im je uspjeh i dodatan motiv da rade više i bolje, a tako će i nastaviti. Jer, tek su počeli svojim predstavama ‘osvajati‘ svijet...