Javnost vas percipira kao znanstvenika, ali ste i predsjednik Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije, zašto ste se odlučili za političke vode i što to MOST može uspješnije u najjužnijoj županiji. Koliko Vam iskustvo u znanosti i kulturi može pomoći kao potencijalnom dožupanu?
U kontaktima i susretima s brojnim kolegicama i kolegama iz svijeta znanosti, kao i kulturnim radnicima, stvarateljima, umjetnicima spoznao sam koliko bogatstvo i širinu misli i djelovanja imamo u našoj sredini. Nažalost, vidio sam i da akademska naobrazba i aktivnost u znanstvenoj i kulturnoj zajednici nisu uvijek prožete tom širinom i sveobuhvatnošću, već znaju podleći dnevno-političkim pritiscima i uskim, parcijalnim interesima. Mislim da ljudi koji žele biti svojevrsni svjetionici u društvu, bilo da je riječ o znanstvenicima, učiteljima, umjetnicima ili kulturnim djelatnicima ne bi smjeli tražiti nikakve posebne privilegije, već zajednici pružiti najbolje iz područja svoga rada.
Time sam se vodio u svom dosadašnjem stručnom radu, ali i društvenom volonterskom angažmanu. Budući da u nekom trenutku dođemo u situaciju svoja promišljanja i ideje o boljim i pravednijim društvenim odnosima pretočiti u djelo, kako bismo i u tom segmentu bili autentični, odlučio sam prihvatiti poziv i ponudu MOSTA da budem kandidat za zamjenika župana i na taj način pokušam svoje iskustvo pretočiti u jasno artikulirani politički stav. Upravo sam u MOSTU pronašao onu političku platformu koja, zato jer nikome ništa ne duguje i nije opterećena klijentelizmom i korupcijom, ispunja moje viđenje odgovornog društvenog i političkog djelovanja u kojemu je opći interes i interes konkretnog čovjeka ispred bilo kakvog uskog interesa pojedinaca ili skupina.
Koje skupine žitelja Županije zaslužuju veću pozornost, a dosad su bile zapostavljene?
Mislim da je u našoj domovini u cjelini, pa tako i u Županiji, zapostavljen čovjek sa svojim talentima, ali i oni među nama koji su, zbog raznolikih razloga, na neki način na rubu društva. Ako se zapošljavanja, pa onda i poticaji, rezultati raznovrsnih natječaja, izbori i imenovanja na različite dužnosti, događaju na temelju poznanstava, kumstava, rodbinskih i prijateljskih veza i političke trgovine, kao što je u nas to postao svojevrsni modus operandi, onda svi oni koji nisu „naši“, koji nisu „svojta“ i „prijatelji“, nemaju jednake uvjete, a mi postajemo zabrinjavajuće nepravedno društvo. U takvom društvu brojne skupine su zapostavljene i ugrožene. Konkretno, u našoj Županiji to su stanovnici naših otoka, zatim mladi, posebno mlade obitelji, te stariji sugrađani koji nemaju odgovarajuću pažnju i brigu jer su ili sami ili usamljeni, a pogotovo oni među njima koji žive na rubu siromaštva. Na podršku i osnaživanje tih skupina naša županijska uprava, ukoliko nam građani ukažu povjerenje, bit će posebno usmjerena.
Bavite se morskim organizmima i na terenu ste u prirodi. Kakav je Vaš stav prema projektu Županijskog centra za odlaganje otpada Lučino razdolje i kako ocjenjujete ekološke aspekte Županije?
Sadašnje rješenje CGO Lučino razdolje možda bi bilo prihvatljivo prije 40 ili 50 godina. Danas takav centar predstavlja neprimjereno, zastarjelo, zdravstveno i okolišno štetno i jako skupo rješenje koje će sigurno ugroziti i zdravlje stanovnika, i osjetljive ekološke uvjete za život i uzgoj kamenica, ali i ukupni ekosustav zakonom zaštićenog posebnog rezervata u moru Malostonskog zaljeva i pripadajućeg kopna, i u konačnici povećati cijenu komunalnog zbrinjavanja otpada. Pored svega toga, centar kakav Županija sada namjerava graditi nije u skladu s novim strategijskim pristupom otpadu na temelju direktiva Europske komisije za razdoblje do 2035. Rješenje je u zaustavljanju gradnje ovakvog centra te uspostavi projekta koji će, uvažavajući sveobuhvatne stavove i preporuke struke, ali i interese zdravlja stanovništva, gospodarstva i okoliša, pristupiti odvojenom prikupljanju otpada i uspostavi infrastrukture za konverziju otpada u sirovine (kružno gospodarenje otpadom!), što uključuje centre za ponovnu uporabu, sortirnice i kompostišta.
Pored ovog, trenutno najakutnijeg ekološkog i gospodarskog problema u Županiji, postoje i brojni drugi okolišni i ekološki problemi s kojima se stanovnici naše Županije susreću na, skoro, svakodnevnoj razini, od devastacije obale divljom izgradnjom i betonizacijom, sve češćih onečišćenja mora izljevima iz zastarjelih i neadekvatnih kanalizacijskih sustava ili septičkih jama, nanosa velikih količina smeća koje morskim strujamadolazenajvećim dijelom iz Albanije i doslovce zatrpavaju obale Mljeta, Pelješca i Korčule, pa čak i porat u staroj jezgri Dubrovnika, problema zaslanjenja vode i tla u Delti Neretve,pa do dugogodišnjeg problema divljih, nelegalnih odlagališta otpadadiljem Županije i zapuštenih i nezaštićenih izvora vode kojima obiluje naše priobalje. Posla ima jako puno, a rješenja se kreću od poboljšanja zakona i propisa teboljeg provođenja postojećih odredbi, izgradnje i redovitog održavanje kanalizacijskih sustava i ispusta, primjene suvremenih, ekološki prihvatljivih tehnoloških rješenja u raznim sferama života i rada, do edukacije stanovništva na svim razinama.
Zaokupljeni ste i kulturom jer Vijeće organizira Kršćansko lice kulture. Kako gledate na financiranje kulture, udruga u kulturi, treba li razvijati postojeće festivale i manifestacije kao dosad, poput Dubrovačkih ljetnih igara ili tražiti nove modalitete u kulturi?
Bez kulture mi smo tek jedna od preko milijun životinjskih vrsta na Zemlji. Usudio bih se reći da nas kultura čini drugačijima, posebnima, jer stvaralaštvo u proizvodnom i tehnološkom smislu, bez etike i estetike koje našu kreativnost objedinjuju u ono što nazivamo kulturom, našu vrstu bi zasigurno ostavilo na vrhu hranidbene piramide kao top predatora i ništa više. Upravo nas dar da, kao odgovorni okolišni čimbenik, kulturno oblikujemo prostor i vrijeme u kojemu živimo, razlikuje od ostalih vrsta. I zato je naša odgovornost golema.
Prepustiti bilo pojedincima, bilo skupinama da se sami snalaze u kulturnim aktivnostima kako znaju i umiju, isključivo ili gotovo isključivo vođeni pravilima tržišnog natjecanja, značilo bi onemogućiti razvoj onih finih silnica koje su stvarale civilizaciju. Zato kultura, kako institucionalna, tako i vaninstitucionalna, mora biti dotirana i poticana iz proračuna, mora biti shvaćena kao „proizvod“ brige cijele zajednice. I tu ne vidim zašto bi postojeće kulturne manifestacije, ako su dio dobre tradicije i prepoznatljivosti našega podneblja bile konfrontirane ili uvjetovane novim kulturnim manifestacijama ili modalitetima. Ima mjesta i za jedne i za druge. Važno je da osuvremenjenje postojećih i stvaranje novih dovedu do nove kvalitete. Dubrovačke ljetne igre, konkretno, ali i drugi festivali i kulturni događaji, neodjeljivi su dio naše kompletnosti. Bez njih mi smo manje ljudi, manje dobri ljudi.