Koliko god se gradovi ‘bore‘ protiv gradskih golubova, Dubrovčanima su oni poput domaćih životinja ili kućnih ljubimaca, a turistima prava atrakcija. Već neko vrijeme sugrađane brine što pernati ljubimci grada ne pozobaju svo zrnje koje im svakodnevno u podne, već godinama, serviraju na Gundulićevoj poljani djelatnici Sanitata. Na društvenim mrežama objavljuju fotografije nepozobanog kukuruza pa se pitaju što se to golubovima događa.
Je li im se smanjio broj pa ostaje kukuruza, je li u pitanju kvaliteta hrane, pronalaze li je u sezoni primjerice oko stolova mnoštva restorana? Ili su krive svrake koje tjeraju golubove iz grada... teorija je koliko hoćeš, a mi smo potražili odgovor u Sanitatu, gradskoj tvrtki koja skrbi o golubovima i labudovima.
- Nedavno je primijećeno da na Gundulićevoj poljani ostaje kukuruz, no to se događalo jer su u doba hranjenja na Poljanu dolazile i mačke koje su rastjerivale golubove, o čemu sad vodimo računa – kažu iz Sanitata i dodaju kako je za pretpostaviti da tijekom ljetnih mjeseci golubovi pronalaze i alternativne načine prehrane.
Provjerili smo i tezu o svrakama. Mogu li svrake stvarno istjerati golubove, zauzeti njihove poste po zidinama i poput predatora smanjiti golublju populaciju?
Dr.sc. Jelena Kralj, upraviteljica Zavoda za ornitologiju u sastavu HAZU-a smatra kako svrake ne bi mogle ugroziti golubove i smanjiti im broj. Iako ne može sa stopostotnom sigurnošću reći kako je to apsolutno nemoguće ‘svrake i golubove nikad ne bi dovela u vezu jer su to dvije različite vrste‘.
- Niti se hrane istom hranom, niti se gnijezde na istom mjestu. Da svrake utječu na smanjenje broja golubova, to nikad ne bi očekivala. Svrake se hrane jajima i mladuncima drugih ptica ali stvar je u tome da će se golub gnijezditi u nekakvoj rupi, pod nekakvim krovom, a svrake rade veliko okruglo gnijezdo u niskim stablima ili visokom grmlju. One traže hranu na otvorenom i prije će ubiti mladog kosa nego mladog goluba – pojašnjava stručnjakinja za ornitologiju. Ističe kako golubovi nisu ugrožena vrsta a broj im može opasti primjerice zbog pojave bolesti ako je populacija velike gustoće.
- U Europi svrake su puno ugroženije, nisu ugrožena vrsta ali im broj pada. One su sad sve više oko naselja jer su to ptice poljoprivrednih staništa a u poljoprivredi sve više koristimo pesticide, idemo na velika polja bez grmlja i stabala što njima ne odgovara.
Porast broja svraka je pozitivan, naglašava naša sugovornica, nisu agresivne poput vrana i nisu vezane za smetlišta poput vrana.
- Ne poznajući situaciju u Dubrovniku, to je mišljenje generalno, poznavajući biologiju vrste. Može biti da trenutno golubovi imaju i neki drugi izvor hrane, oni se isto hoće hraniti plodovima nekih stabala, čak i ovi gradski. Moguće ako imaju plodove negdje u blizini da se više hrane tamo a manje idu na tu ljudsku hranu koju im dajemo. Možda je to samo sezonski – zaključuje dr.sc. Jelena Kralj.
Dragi sugrađani, razloga za brigu nema. Dubrovački golubovi su i dalje u zidinama, ne trebamo prstom upirati u svrake niti misliti kako su nam golubovi na prisilnoj dijeti. Na snazi je ‘zakon jačega‘. U obliku umiljatih mica maca.
