Nakon sedam godina i podnesene sudske žalbe, bivši ravnatelj i intendant Dubrovačkih ljetnih igara, sveučilišni profesor i povjesničar Ivica Prlender dočekao je oslobađajuću presudu jer je dokazano da navodnom dvostrukom naplatom dnevnica u razdoblju od 2010. do 2012. nije oštetio Dubrovačke ljetne igre za 76 tisuća kuna. Postupak je trajao sedam godina da bi se na koncu pravomoćno utvrdilo da se osumnjičeni nije ogriješio ni na koji način. Za pravo reći, od početka su mnogi koji ga poznaju kao Dubrovčanina i čovjeka od formata, sumnjali u namještaljku i eliminaciju. Doc. dr. sc. Ivica Prlender za 'Dubrovački' je ispričao kako se nosio s optužbom i kako se osjeća sad, kad je dokazana njegova nevinost.
Kako ste se nosili s tom optužbom sve ovo vrijeme?
Predugih sedam biblijskih godina, reklo bi se govorom politike, „institucije su redile svoj posao.“ To svaki građanin smjerno pozdravlja. Jer mora mu imponirati takva neumorna predanost „organa gonjenja“ u istjerivanju Pravde iz čovjeka. Predanošću što vrlinom nadmašuje sladostrasno istjerivanje samog Nečastivog.
Ako ti pri tom prijatelji, tijekom „protoka vremena“ razložno prišiju nadimak Jozef K., ostaje ti biti sretan što je u međuvremenu Kafka postao zazorno nedočitan, pa ti se nije stidjeti makar u tramvaju ili za šankom. Pri tom te sve masovniji soj šank esejista podučava kako nema države do Prejasne kuće Austrijanske, u kojoj se, drže u svojoj neukosti, znao i red i način. Naturalo, kafkijanski…
A o samom procesu reći je tek da je od isklične impozantne sume inkriminacija prepolovljena. Ma, brojke puno toga govore onima koji ih znaju slušat. Tako viši iznos podrazumijeva „teško kazneno djelo“, a manji „tek“ puko „kazneno djelo“.
Ipak, najteže se bilo pomiriti sa prizorištem procesa. Naime, sva gorljivost i pusta godišta pripadaju baš našem, mojem Gradu…e, baš onom što se diči najstarijim Statutom i dragocjenim notarijatom, hrvatskom kancelarijom i na ultinu s petstotin godišta državne uljudbe dubrovačke. I baš tuđe si se rodio i vas život radio javne poslove ne možeš nikako dokazati da su činjenice činjenice makar nekome i ne bile po gustu. I baš u tvojemu gradu ti poručuju da si zaludu pokazao da znaš otkriti, prepoznati i donijeti iz Tajnog vatikanskog arhiva lažne isprave, kad im ne možeš stavit u glavu da nijesi čak ni koristio svoja zakonska prava, a kamoli ih zlorabio. Jer to za neke glave ne more ni bit. Zato se valjalo strpiti da ždrijeb odredi drugostupanjsko sudište daleko od slavnijeh mira pa da tamo, „u tuđini“ jedan Dubrovčanin može dobiti po neopozivom pravorijeku Slobodu.
Što Vam danas znači ova oslobađajuća presuda?
Pa ne mogu puno, ali važno mi se barem ispričati brojnim ljudima od Igara, ali i pročelnicima, prodekanima i dekanima Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji su „baš zbog mene“ uporno i uporno isljeđivani u Gradu i u Zagrebu.
Mnogi iz dubrovačkog kulturnog života su već tada stali uz vas, braneći vas. Tko Vam je u tom razdoblju bio najveća podrška, a komu najviše zamjerate?
Svaka je pojedinačna podrška značila makar jedan udah žuđene slobode. A nije je manjkalo, od familije pa sve do pukih posjetitelja i ljubitelja Igara, koji su znali da netko tko se tako bije za svaku festivalsku noć ne more biti obični mali tat.
Pojedinačno me je najviše ganula brza, jasna i bezrezervna potpora jednog gospara koji je u naš Grad svratio svega par godina prije nego što su me grubo „prozvali“! Na diku bi mi bilo da ga spomenem imenom, ali „scijenim ne bi mu moglo drago bit“. Razumijem i poštujem!
Još mi je nadodati zahvalu jednom specifičnom vidu potpore što su mi je neizravno, ali dragocjeno pružili novinari. I dubrovački i „strani“ Jasno da nakon što je obznanjena „tjeralica“ Urbi et Orbi nijesu je zatajili. Pisali su tada intenzivno, ali odmah sutri dan ostavili su me na miru s mojom mukom. I nijesu me nikad i ništa pitali. Značilo je to puno mojoj familiji i prijateljima. Da sam čovjek moći, sigurno bi se oni koji baš ništa ne razumiju pitali „Tko im je to naredio“!? Želim vjerovati – samo profesija.
Prije dvije godine sudjelovali ste na posebnom simpoziju na Igrama, govorili ste o ambijentalnosti, hoće li u budućnosti biti nekog Vašeg većeg angažmana na Festivalu?
Ha, život je dug pa…
Kako sad gledate na Dubrovačke ljetne igre, na program i na njihovo vodstvo?
Nakon što sam imao privilegiju upravljati tim admiralskim brodom hrvatske kulture više od 15 posto ukupnoga plova, bio sam i ostat ću zavazda iskreni navijač Igara!