-Vezano za izmjene Zakona o zaraznim bolestima i čl. 17 Ustava RH, te odluku Ustavnog suda RH da su covid potvrde ustavne moram naglasiti da je upravo suprotno Covid potvrde temeljem već spomenutog čl. 17 nisu ustavne. Naime ako izuzmemo da sporne izmijene zakona koje nisu donesene dvotrećinskom većinom svih zastupnika Hrvatskog sabora ostaje pitanje da li se covid 19 može smatrati “prirodnom nepogodom”. Ne može dakako. Zašto? Stoga što je od samog početka naglašeno da je virus proizveden u laboratoriju u svrhu biološkog rata, dakle nije prirodan ni po jednom osnovu. Sama znanost i medicina su virus covid 19 svrstali zajedno s gripom i nahladom kao virusne bolesti, odnosno infekciju dišnih pute, a koja se prenosi kapljičnim putem. Dakle to je svojevrsna sezonske bolest. Svake godine bi se po nečijoj logici morali vakcinirati i uz to trajno imati Covid potvrde. Koliko je takvo stanje društveno, socijalno i ekonomski opravdano ?" - piše u priopćenju samostalna umjetnica Ana Bašić koja je nedavno javno istupila istim povodom ne želeći vaditi covid potvrdu iako je preboljela koronu. Priopćenje donosimo u cijelosti.
-S druge strane u vrijeme izravne pogibelj u ratnom stanju 1991. pozivali su nas da ostanemo u gradu. Veća je bila vjerojatnoća da ću tada pognuti 6.12.1991. od granate, nego danas da ću umrijeti od gripe. Donositelji odluke o Covid potvrdama, ili obveznom cijepljenju, jer to jest prisila podijelili su građane na vaksere i antivaksere sistemom zavadi pa vladaj. Ovdje se ni u kojem slučaju ne radi da je netko protiv ljudi koji su se cijepili, već se radi o činjenici da svak ima pravo izbora na to da samostalno odlučuje o svom zdravlju, pogotovo roditelji o svojoj djeci.
Nadalje donositelji odluke o Covid potvrdama uključuje, što je razvidno prosvjede diljem Države. Neodgovorni te prosvjede nazivaju dijelom političkim, dok se s druge strane nadaju da će s vremenom takvo stanje proći, odnosno da će se građani umoriti i odustati. Dali su im ogromni izbor ili se cijepi ili ne možeš doći do svog radnog mjesta. Po mom shvaćanju to nije izbor, već ucjena. Posve je jasno da je krivo vođena politika dovela do brojnih socijalnih nemira prethodnih godina. Sadašnja politika je dovela do bunta nacionalne svijesti.
Normalno je da se ljudi pitaju i protive cjepivu za koje smatraju da se nije moglo u roku od dvije do tri godine stvoriti da li su pokusni kunići u tom cijelom postupku. Cjepiva je puno. Razbolijevaju se i cijepljeni. Laboratoriji rade punom parom. Govori se da “virus mutira”. Virus ne može mutirati. Mutirati može samo gen. Primamo uglavnom ne provjerene vakcine, što proizlazi da građani postaju dio pokusa u kojem ne žele sudjelovati. Čak i Ustav RH čl. 23 kaže “Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom zlostavljanu ili, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima”. Nisu li Covid potvrde zlostavljanje za one koji ih ne žele, o ostalom razmislite.
Nadalje čl. 22 Ustava naglašava “Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva… nikome se ne smije ograničiti sloboda…. “
I kao šlag na tortu ostavljamo ili se opet vraćamo na članak 17. koji naglašava “Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi Ustava o pravu na život…, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi. “
Meni moja savjest kaže da moram biti odgovorna prema sebi i svom zdravlju, te da to isključuje cijepljenje. Meni moja svijest kaže da su covid potvrde izraz direktne ugrozbe osobnog prava na opstanak i život. Čenjenice mi kažu da čak i suci Ustavnog suda krše moja Ustavna prava.
Postavite si pitanje-Koliko se građana RH dobrovoljno cijepilo sa sviješću da cjepivo nije trajno? Koliko onih koji su morali radi posla, smješteni u domove i slično? Koliko je još uvijek necijepljenih? Odgovori su jasni. Nepotrebno ih je obrazlagati." - zaključuje Ana Bašić.