Prema posljednjim dostupnim podacima Zavoda za zapošljavanje, u listopadu su u Dubrovačko-neretvanskoj županiji bile evidentirane 6.333 nezaposlene osobe. Radi usporedbe, u svibnju ih je bilo čak 6.838. Kad se podaci uspoređuju s prošlom godinom, kada je na Zavodu bilo prijavljeno oko 4.500 osoba, uočiljive su posljedice financijske krize izazvane pandemijom COVID-19.
Tko je ostao bez posla?
- Zanimanja s najvećim apsolutnim porastom na godišnjoj razini krajem listopada su konobari i pipničari, kuhari, prodavači i trgovački demonstratori, čistačice i posluga, ostali uredski službenici i namještenici, transportni radnici, radnici u poljoprivredi, vozači osobnih i lakih teretnih vozila, diplomirani ekonomisti, recepcionari i srodna zanimanja, šalterski službenici putničkih agencija i srodna zanimanja – kažu u Zavodu o zanimanjima kod kojih je najveći rast nezaposlenosti.
Dio radnih mjesta očuvale su Vladine mjere potpore. Od ožujka do studenoga, samo u Dubrovniku je isplaćeno 160 milijuna i 487 tisuća kuna potpora za očuvanje radnih mjesta. Najveći iznos uplaćen je u travnju, za 8.459 radnika (32,6 milijuna), a nakon što je Vlada promijenila odluku tko ima pravo na pomoć, brojka je značajno pala. U listopadu su u Dubrovniku isplaćene potpore za 3.543 radnika, ukupno 13,6 milijuna kuna.
Portal MojPosao objavio je rezultate ankete u kojoj je sudjelovalo tisuću ispitanika, a koja pokazuje strah većine građana od otkaza. Njih 61 posto predviđa masovna otpuštanja radnika, bez obzira na Vladinu pomoć tvrtkama.
- Hoteli Cavtat otpustili su većinu svojih radnika i nakon toga u hotelima nije bilo masovnih otpuštanja, ali nisu uzimali sezonske radnike u onoj mjeri kao prije i nisu produžili ugovore na određeno vrijeme. Otpuštanja je bilo u putničkim agencijama. Atlas je otpustio svoje zaposlenike, ali to se više ne odnosi na ovo područje gdje su Atlasovce otpustili davnih godina. Radnici koji rade u restoranima i drugim ugostiteljskim objektima nisu sindikalno organizirani, a, koliko znam, dio njih je uspio zadržati radno mjesto uz 4.000 kuna koje daje Vlada, ali i tu je sigurno bilo manje zapošljavanja nego ranijih godina – komentira Dolores Lujić, povjerenica Područnog ureda Sindikata turizma i usluga Hrvatske (STUH), u Dubrovniku.
Svaki radnik koji je proglašen tehnološkim viškom ili je dobio osobno uvjetovani otkaz ima pravo na otpreminu ako je u toj kompaniji proveo neprekidno najmanje dvije godine. Iznosi ovise o kolektivnom ugovoru, ukoliko ga imaju, ili pravilniku o radu. Zakonski minimum je trećina bruto plaće po godini staža, s tim da se u tom slučaju najviše može isplatiti po šest bruto plaća. U Hotelima Cavtat isplaćena je po jedna neto plaća za svaku godinu staža.
Dobro se poslovalo posljednjih godina. Radnicima s ugovorom na određeno vrijeme nakon prve sezone nudilo se stalno radno mjesto, tvrdi sindikalna povjerenica.
- Ugovor na neodređeno vrijeme zadnjih godina čak nije više bio izuzetak, jer se na taj način zadržavalo kvalitetnog radnika – tvrdi Lujić.
U pandemiji su se plaće smanjivale u postotcima, od 10 do 40 posto, kako u kojoj kući. Linearno smanjenje plaće nije jednako utjecalo na živote menadžera i sobarica. Slabije plaćeni poslovi uglavnom su se sveli na Vladinu potporu od 4.000 kuna po radniku. Poslodavci koriste metode kojima radnike uvjere da moraju potpisati smanjenje plaće na račun zadržavanja radnih mjesta.
Primali potporu, pa dali otkaz
Država je napravila propuste dijeleći potpore za očuvanje radnih mjesta. Osim nepravednog linearnog smanjenja plaća, u kojem su jedni bili egistencijalno ugroženi a drugi su i dalje bili plaćeni daleko iznad državnog prosjeka, Vlada nije kažnjavala poslodavce koji su primili potpore za očuvanje radnika a potom masovno otpuštale.
- Odmah je trebalo propisati obvezu poslodavcima koji su primali mjere potpore a ipak dijelili otkaze, da vrate ukupni iznos potpore. Umjesto toga, poslodavci su morali vratiti samo potporu koju su dobili za otpuštenog radnika. To je nešto što nije bilo jasno definirano otpočetka, a trebalo je biti. Tek nakon prvog otkaza postalo je jasno kako stvari funkcioniraju. Pokušaji promjene takve prakse nisu urodili plodom – kaže Dolores Lujić.
Mjere će se, kako stvari stoje, održati do travnja. Posljednjih godina, tvrdi sindikalna povjerenica, nije bilo slučajeva sudskih tužbi zbog nepoštivanja prava radnika. To je bila česta praksa prije ponovnog 'procvata' turizma u Dubrovniku. Pandemija nas je vratila petnaestak godina unatrag, smatra sindikalna povjerenica, u vrijeme kad su se radnici promatrali samo kao trošak.
- Vlada mora nastaviti s isplatom potpora za očuvanje radnih mjesta, ali nužno je i smanjenje poreza jer imamo jednu od najvećih stopa u Europi. Luksuzne vile i manji privatni smještaj, prije će se oporaviti od objekata građenih za masovni turizam, i osobito od kruzing turizma. Na rekordnu 2019. nećemo se tako skoro vratiti, možemo se samo nadati da će iduća godina biti bolja od ove – kaže Dolores Lujić.