Najpopularnija europska turistička odredišta na različite načine pokušavaju se nositi s prekomjernim brojem posjetitelja u sezoni, razvojem infrastrukture i turističke ponude, mudrim upravljanjem destinacijom, ali i postavljanjem jasnih pravila ponašanja.
Forbes je objavio novinski članak o tome kako pojedine destinacije odbijaju posjetitelje, naslovljen: „Turizmofobija: prosvjedi, zabrane, naknade i kazne u europskim top odredištima...”.
Tekst počinje pričom o španjolskom gradiću Binibeca gdje razmatraju mogućnost ograničavanja turističkih posjeta od 11 do 20 sati tijekom dana te poručuju da njihovo mjesto nije avanturistički park. Navodi se više primjera gradova pogođenih gužvama, bukom, zagađenjem, nedostatkom nekretnina, prekomjernom proizvodnjom smeća i drugim negativnim učincima turizma zbog kojih postaju nepogodni za život.
Novim strožim pravilima ide se protiv ‘sunce, seks i sangria‘ turizma na Ibizi i Mallorci, ograničava se vrijeme prodaje alkoholnih pića, poskupljuje smještaj, uvode se naplata ulaska i rezervacije za posjet povijesnim gradovima, zabranjuje se gradnja novih hotela,... Različiti su načini ‘borbe‘ s masovnim turizmom. Portofino u Italiji uveo je zone bez zaustavljanja u kojima turistima prijeti kazna od 275 eura ako se zadržavaju na prometnim mjestima radi snimanja selfieja. Lokalne vlasti u nekim francuskim mjestima zabranjuju sefove za ključ na apartmanima kako bi demotivirali privatni smještaj.
Za Dubrovnik pišu kako su propisane visoke kazne za spavanje ili obavljanje nužde na javnim mjestima, penjanje po spomenicima kulture ili ispijanje alkohola u blizini škola. Uistinu, Odlukom o komunalnom redu „zabranjeno je parkove, trgove, parkirališta, travnjake, dječja igrališta, rekreacijske površine, zelene površine, klupe i druga javna mjesta koristiti za ležanje i spavanje”. Kršenje ovog propisa kažnjivo je s čak 1.320 eura! U portugalskom Portu, primjerice, vrlo je popularan bar gdje brojni stanovnici i turisti po čitav dan sjede, leže pa i odrijemaju upravo na travnjaku uz čašicu istoimenog pića. Što se ostalih navedenih zabrana tiče, bilo bi čudno da ih i drugi gradovi nemaju.
Forbes u članku navodi kako na posjećenijim otocima u Hrvatskoj postoji zabrana dolaska vozilima te da je situacija postala ekstremna toliko da lijepa sela i pitoreskna mjesta, koja nemaju dostatno razvijenu infrastrukturu, traže da ih se skine s popisa ‘najljepših‘ ili ‘najboljih‘ destinacija. Objave takvih popisa često se prenose u hrvatskim medijima kao potvrda koliko stranci vole Hrvatsku.
U Hrvatskoj turističkoj zajednici kažu kako nemaju saznanja da su hrvatske destinacije tražile da ih se ukloni s određenih popisa.