- Spustili smo cijene jer se vino u restoranima praktično ne prodaje, kaže nam Konavljanin Niko Karaman, dobitnik brojnih nagrada na natjecanjima i susretima vinara. Morali smo nešto napraviti u ovoj situaciji i okrenuti se domaćim ljudima. U "ludilu" turizma i turista zanemarili smo domaće ljude! Potpuno smo se okrenuli Amerikancima i Englezima, što nam sad dolazi na naplatu u najgorem obliku. Moju vinariju u Pridvorju lani je posjetilo više od 8 tisuća turista, a ove do kraja srpnja niti 50... Do kraja godine teško ćemo na ovaj način doći do 100 ljudi što je pad za 99 posto, kaže Karaman.
Prodano tek 20 posto lanjskog vina
Ništa drugačije stanje nije ni na Pelješcu gdje će većina vinara vino ponuditi destilerijama kako bi oslobodili tankove i bačve za novo grožđe i vino koje će početi pristizati već početkom rujna.
- Najbolje bi bilo da nam dođe nevrijeme, kiša i grad, i da sve potuče, govori ogorčeni vinar Dragan Đuračić iz Putnikovića koji također ima pun podrum vina s kojim ne zna kuda će. Kad bi došlo nevrijeme, naplatili bi se od osiguranja, a ovako ćemo možda i dogodine misliti što činiti s vinom. Prodao sam tek oko 20 posto prošlogodišnjeg vina, ono što je ostalo ću većim dijelom dati u destileriju za proizvodnju alkoholnih pića. Razmišljao sam čak o kupnji dodatnih velikih inox bačava za vino, ali trenutno je za njima tolika potražnja da se na red može doći tek dogodine u ovo vrijeme. Mislim da ću staviti u boce naš poznati Pelješki Plavac jer je on čak i bolji kada sazrije jednu godinu, dok ću Rose i bijeli Rukatac dati u destileriju po više od tri puta manjoj cijeni nego da sam ga normalno prodavao, kaže Đuračić.
Čekati bolja vremena
U Vinariji Karaman su se odlučili višak neprodanog vina, Dubrovačku malvasiju, staviti boce i čekati "bolja vremena" što iziskuje dodatne troškove proizvođačima.
- Morao sam isprazniti bačve i pripremiti ih za novo grožđe, kaže Niko Karaman. Želja mi je da ga ne bude onoliko kao lani jer sa viškom ne znam gdje ću. Nismo mogli ranije puniti vino u boce jer jednostavno nismo imali tržište. Morao sam ovih dana kupiti 10 tisuća boca s popratnim materijalom, etiketama, čepovima, ambalažom i zbrinuti vino. Investicija je to od oko 150 tisuća kuna koju nije lako "izbrojiti" o ovim teškim vremenima. Vino je bocama i što mu Bog da! Mnogi misle kako je to samo nalit vino u bocu i začepit. Međutim, to je vrlo precizan i osjetljiv posao u vinskim podrumima. Kod punjena vina u boce jako je bitno da je ono stabilno na tartarate, vinski kamen koji se taloži u bocama i na bjelančevine kako se ne bi zamutilo. Nakon što je vino u bocama i začepljeno, nema više popravka. Najbitnije je dobro začepiti boce pri čemu treba imati najbolji čep koji čuva vino od oksidacija i prodora zraka. Time se ono može sačuvat na duže vrijeme.
- Imam 18 tisuća loza i pravim vino koje plasiram po restoranima i hotelima u našoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji, kaže Đuračić. Teško mi je jer sam svake godine pored svoga grožđa s 18 tisuća loza kupovao grožđe od drugih vinogradara. Ove godine neću otkupljivat ništa jer nemam kome prodat ni ono vino koje učinim samo od svoga grožđa. Bit će veliki problem na Pelješcu jer će ostati dosta grožđa neprodano, a i ono što se proda bit će po niskoj cijeni.
Što manje grožđa to bolje
- Očekuje nas teška vinarska godina, kaže Đuračić. Turističke sezone definitivno neće biti, a i ono malo turista što prolaze preko Pelješca kao da se boji svratiti k'o prije u naše vinarije. Svi se boje korone! Jedino oni rijetki koji imaju ugovore s trgovačkim lancima mogu se nadati kako će nešto prodat'... Koliko čujem, i drugi vinari i vinogradari u zemlji imaju iste probleme, govori Đuračić.
- Molim Boga da ove godine bude što manje grožđa jer bi tako bili manje opterećeni novom berbom, a i psihološki mirniji. Nove zalihe stvorile bi ogromno opterećenje i probleme. Bilo bi manje grožđa, manje vina, ali i manje problema. Moramo učiniti dodatne napore kako bi do Božića prodali što više prošlogodišnjeg vina domaćim ljudima. Drago mi je da je brend Dubrovačke malvasije koji smo godinama stvarali prepoznat i da naši ljudi mogu u njoj uživati po povoljnim cijenama. Čast Marlotu, Chardoneu i drugim stranim sortama, ali svi poznavatelji i ljubitelji dobrog vina ipak se odlučuju za naše domaće sorte, kaže na kraju Karaman.