Imate iskustva s vođenjem velikih turističkih sustava i obnovom domaćeg turizma nakon više kriza, Domovinskog rata, kosovske krize, financijske krize… Koliko se one razlikuju od ove današnje, a koje su sličnosti? Što ste poduzimali tada, a primjenjivo je u sadašnjoj krizi?
Današnja je kriza obuhvatila cijeli svijet, dakle i emitivne i receptivne zemlje, dok je u prva dva slučaja problem bio samo kod nas. Dok je naša konkurencija napredovala, za nas se nije ni znalo (promjena imena države), niti htjelo čuti (rat). Značajna je razlika i u tome što su u ratu ogromnu fizičku štetu pretrpjela gospodarska i javna infrastruktura, ne samo gubitak poslovanja. Sličnost je jedino u nedovoljnoj sigurnosti. Bitna je i razlika između odnosa Vlada prema gospodarstvu danas i u doba Domovinskog rata. Devedesetih nismo imali nikakvu pomoć države, dapače, sami smo provodili socijalni program što je trebao biti posao države, a ne tvrtki.
Predugo bi trajalo nabrajanje što smo sve poduzimali kako bismo uspjeli preživjeti a da ne otpustimo niti jednog jedinog zaposlenika dok smo se istovremeno trebali nastaviti kvalitetno pripremati kako bismo se po završetku rata mogli čim prije priključiti turističkim aktivnostima.
Ukratko, mjere su se temeljile na tri osnovna čimbenika: zadržati kadar i obnoviti oštećenu/uništenu imovinu neophodnu za pružanje kvalitetne usluge, zadržati kontinuiranu komunikaciju sa svim postojećim i potencijalnim partnerima izvještavajući ih na tjednoj osnovi što se događa u destinaciji i što sve činimo da bi njihovim gostima pružili najbolju moguću uslugu i sigurni boravak čim se za to ostvare uvjeti, poticanju i konkretnoj potpori ukupnoj ponudi destinacije kao što su kulturna, sportska i slična događanja bez kojih je destinacija nedovoljno atraktivna.
Kada spominjete financijsku krizu, mislim da je ona za nas lakši problem. Uvijek tvrdim da smo po našim ukupnim kapacitetima destinacija koja će u financijskim krizama lakše preživjeti jer uvijek ima dovoljno onih na koje te krize ne utječu u mjeri da ne bi i dalje putovali, naravno ako naša ponuda bude dovoljno kvalitetna i atraktivna za takav segment tržišta.
Što mislite o aktualnim Vladinim mjerama za pomoć gospodarstvu kao najpogođenijoj grani?
Mislim da se u samom početku nije shvaćalo pravo stanje stvari: jer kako shvatiti mjeru da se odgađa ili ukida naplata iz osnova boravišne pristojbe ako nemamo gostiju koji ju plaćaju; ili mjeru odgode odnosno neplaćanja poreza na dohodak i dobit ako nema ni prihoda pa time ni dohotka ni dobiti?? Onda su donesene mjere za tri mjeseca, što je prekratak rok za bilo kakvo planiranje, a i postalo je očito da će ova kriza trajati duže od tri mjeseca. Istina, Vlada najavljuje da će se donositi nove mjere s obzirom na daljnji tijek epidemije koju u ovom trenutku nitko ne može prognozirati s točnošću. No, tvrtke bi se daleko lakše pripremale i stvarale uvjete za optimalan povratak na tržište čim se kriza završi kad bi znale da će mjere trajati do završetka pandemije. Uz drugi paket mjera, gospodarstvo treba osloboditi svih drugih nameta i naknada, a ne samo doprinosa i poreza dok ne posluju i osigurati im dodatna obrtna sredstva za premoštenje vremena bez poslovanja s rokom povrata od jedne do tri godine od završetka krize. Jasno je da je to državi i njenim institucijama veliki udarac, ali onemogućiti tvrtke da se što prije oporave, ili još gore, pustiti ih da propadnu, bio bi daleko veći i to ne samo kratkoročan nego dugoročan udarac na državu.
Prema vašem iskustvu, koliko će trebati vremena, ili možda sezona, da se obnovi turizam u Hrvatskoj u brojkama koje smo imali 2019.?
Ne mislim da ostvarivanje brojki iz 2019. znače kvalitetnu obnovu turizma, dapače vjerujem da bi s manjim brojem, ali uz neophodnu kvalitetu, postigli daleko efikasniju obnovu i pravi uspjeh. Potrebno vrijeme će ovisiti dobrim dijelom o prije navedenim mjerama kao i sposobnosti, prije svega vodećeg, kadra u gospodarskom sektoru.
Naša situacija za sezonu 2021. uvelike ovisi o onome što će se sada događati na emitivnim tržištima. Hoće li i koliko prema Vašem mišljenju države EU pomagati nacionalnu turističku potrošnju i nacionalne aviokompanije, a koliko ulagati u zajedničku turističku politiku? Gdje je tu Hrvatska?
Nakon završetka pandemije stvari će se u turizmu početi normalizirati. Jasno je da će sve države, manje ili više, potpomagati nacionalnu turističku potrošnju. Ali, isto tako velika, nama posebno bitna emitivna tržišta imaju veliki broj tvrtki koji su svoj značajni dio prihoda ostvarivali na ino tržištima, što će nastaviti i u budućnosti. Hrvatska po meni tu stoji dobro, čak bih rekla u ovom konkretnom slučaju i bolje od mnogih drugih zbog pametnog rukovođenja epidemijom i daleko boljim rezultatima od naših konkurenata. Ako tome dodamo činjenicu prednosti naše lokacije i popularnosti koju smo imali dosad, a uz naglasak na odgovorno ponašanje i održivi razvoj te promociju koja će to odražavati, dobre su nam šanse.
Što će u turizmu biti presudno nakon zaustavljanja epidemije na svjetskoj razini? Što Vlada i HTZ trebaju sad napraviti da bi povratak Hrvatske na turističko tržište bio što brži? Neke zemlje već sada ulažu u promociju pod sloganom „Sanjajte sada - putujte kasnije“?
Turizam se samo treba najbolje moguće pripremiti za pružanje najkvalitetnije moguće svoje usluge. Onog trenutaka kad se pandemija završi krenut će putovanja, s tim da oni koji su za epidemije financijski više stradali trebat će vjerojatno više vremena dok se stabiliziraju, a ostali će nastojati što prije na odmor i na već ranije planirano putovanje. Mislim da sredstva raspoloživa za promociju treba ciljano realizirati na temelju naše zdravstvene situacije i situacije na emitivnim tržištima. Nadam se da će se naša situacija oko epidemije i dalje držati pod kontrolom te da će konačan rezultat biti daleko bolji od onog naše konkurencije, što bi već bila prva i vrlo važna promotivna poruka.
Hoće li se turizam kao globalna gospodarska grana uopće vratiti na isti način kao dosad ili će svijet putovati manje ili drugačije? Hoće li propasti niskobudžetne aviokompanije, a s njima i trend češćih a kraćih putovanja? Kakav će biti utjecaj društvenih mreža? Kako će se nakon krize reagirati cruise industrija i veliki resorti, dosad glavni oslonci odmorišnog turizma?
Gledano globalno, nakon završetka pandemije recesija će zasigurno usporiti turistička kretanja, ali ljudi će nastaviti putovati. Nacionalne i uspješne aviokompanije će nastaviti poslovati jednako kao i resorti odnosno smještajni objekti koji će se znati prilagoditi zahtjevima tržišta. Sve vlade imaju neki plan pomoći svom gospodarstvu. Društvene mreže će igrati sve veću ulogu a cruise kompanije će krenuti među prvima.
Ali kada govorimo o Hrvatskoj, rado bih naglasila onu staru «u svakom zlu ima i nešto dobro». Mislim da je ova epidemija pomogla da se konačno shvati da nije dobro ovisiti o jednoj industriji, a pogotovo takvoj koja jako ovisi o mnogobrojnim vanjskim utjecajima. To su klimatske promjene, nesigurnost, terorizam i prirodne katastrofe, zdravstvene okolnosti itd., i sve to na širem području, a ne samo unutar same Hrvatske. Turizam nije kriv što se uvozi tako puno hrane, odnosno što vrlo malo hrane sami proizvodimo i tako ovisimo o uvozu. Želim vjerovati da će ova situacija pridonijeti da se strateški opredijelimo za daljnji održivi razvoj turizma temeljen na vlastitoj proizvodnji, kako u poljoprivredi tako i ostalim industrijama čiji su proizvodi potrebni turističkoj ponudi. To bi značajno podiglo kvalitetu naše ukupne turističke ponude, a državi priskrbilo dodatnu vrijednost i daleko bolji financijski rezultat. Istina, tu me brine situacija s radnom snagom. Mislim da je turizam dijelom «kriv» jer se shvatilo da je lakše iznajmiti sobu ili apartman nego raditi neke druge poslove, posebno one na zemlji. Ali ipak mislim da bi se pametnom politikom i adekvatnim mjerama vratilo puno naših ljudi. S obzirom na sve naše resurse, sigurna sam da će turizam i dalje biti jedan od važnijih izvora prihoda, ali se nadam, kako sam već rekla, da će ova kriza rezultirati drugačijjim promišljanjem daljnjeg gospodarskog razvoja i uloge turizma u njemu, s naglaskom na dugoročnost, a ne samo sadašnji trenutak.
ž