U Dubrovniku je umiranje jako skup ‘sport‘: Grob u srcu Londona je i do četiri puta jeftiniji nego na Dupcu

“Za te novce možeš kupit kuću, pa to je ludilo,” rekao sam prijatelju koji se bavi nekretninama. “A cijene cijelo vrijeme samo rastu. Riječ je o jako dobroj investiciji,” odgovorio je. Ne sjećam se kako smo došli na tu pomalo morbidnu temu, ali mogu zaključiti da je umiranje u Dubrovniku jako skup “sport”. “Imali smo stranke koje su oglašavale prodaju grobnih mjesta za 70 do 80 tisuća eura. Ista je stvar kao s nekretninama – potražnja je veća od ponude,” zaključio je. Može vam zvučati kao crni humor, ali pogrebna poduzeća uvijek će imati klijente. Što se tiče pogreba, u prošloj ih je godini bilo jako puno. Čini se da što smo stariji sve češće nosimo crninu.

Groblje Dubac i dalje čeka prve pogrebe

Jako se dobro sjećam prvog sprovoda u Dubrovniku. Bilo je to na samom početku mog dolaska, tamo negdje krajem 90-ih. Nisam znao kakvi su ovdje običaji pa me je supruga provela kroz proces. “Najvažnija je stvar kad uđeš u kapelicu i vidiš ljude poredane u redu da im stisneš ruku i kažeš “moje saučešće”, glasila je njena uputa. U tom je trenutku moje znanje hrvatskoga bilo nepostojeće, nisam znao ni beknut, ali odlučio sam se osloniti na sluh. “Meni to zvuči kao “Čaušesku,” panično sam prišapnuo supruzi. I naravno, kad sam ušao u kapelicu, jedino čega sam se mogao sjetiti bilo je ime rumunjskog komunističkog diktatora. Ne trebam ni reći da sam ožalošćenima samo stisnuo ruku, trudeći se da usta držim čvrsto zatvorena.

Imam nešto malo iskustva i sa sprovodima u Velikoj Britaniji i mislim da je razlika jedino u vjerskim obredima. Doduše, pamtim i to da je u većim sredinama za dolazak na sprovod potrebna pozivnica! Međutim, ipak postoji jedna velika razlika, a to cijena grobnog mjesta. Uff, ne znam kako sam uletio i zapetljao se u internetskoj “rupi” zvanoj sprovodi, ali sam zapeo na toj temi. “Pa kako je ovo ovako jeftino”? dobacio sam s kauča supruzi u drugom dijelu stana. “Ma jel’ to opet gledaš za sprovode?” odgovorila je.

Pretpostavljam da je iako naviknuta na moju morbidnu stranu ipak bila iznervirana zbog moje posvećenosti ovoj temi. “Kako je moguće da je jeftiniji grob na ekskluzivnoj lokaciji u centru Londona od groba u Dubrovniku?” upitao sam, ali nisam dobio odgovor. Sudeći prema informacijama s ove internetske stranice, u Velikoj je Britaniji legalno spaliti tijelo u stražnjem dvorištu,” nastavio sam i opet nema odgovora.

Kremiranje kao alternativa skupim grobnim mjestima?

Shutterstock/Shutterstock

Znači, za ekskluzivno grobno mjesto u Greenwichu treba platiti oko 2000 do 2300 funti, a ukoliko je pokop izvan grada, onda se cijena drastično smanjuje. To konkretno znači da ćete u nekoj manjoj župi grob platiti oko 800 funti. Ugrubo govoreći (uz činjenicu da mi matematika nije jača strana) to znači da je grob u centru Londona tri do četiri puta jeftiniji nego na Dupcu? Kako to? Kako to?

Nastavio sam kopati dalje (oprostite, al se ovo baš složilo) i pronašao oglas na jednoj web stranici u Velikoj Britaniji – nešto skuplja opcija za ukop u mauzoleju ili privatnom vrtu na groblju može koštati 10.000 funti! Pa ja ne mogu vjerovat! Zašto je tako jeftino? Pa ja bi mogao završiti ukopan ko obitelj Račić u Cavtatu. Gotovo 80 posto sprovoda u Engleskoj je kremiranje. Je li možda to utječe na cijenu grobova? Vjerojatno! “Ne možemo napraviti koreografiju za umiranje, ali možemo je napraviti za sprovod,” napisala je jednom Marina Abramović.

Možemo, ali će nam ta koreografija dobro isprazniti bankovni račun. “Jednom smo čak imali klijenticu koja nam je ponudila stan u zamjenu za grob,” rekao je moj prijatelj nekretninar. “A lista čekanja za najbolja mjesta dugačka je ko moja ruka,” zaključio je. Ludilo. Moj vam je savjet – nemojte umrijeti.