StoryEditorOCM
MišljenjaENGLEZ U DUBROVNIKU |

TOTO I JA Zašto se ljudi ne upoznavaju kao psi?

Piše Mark Thomas
26. listopada 2021. - 09:54

Kao pravi “robovi navike” Toto i ja okupili smo oko sebe ekipu, on svoje dlakave prijatelje, ja isto tako, samo verziju dvonožnih frendova. Toto je jako (ali stvarno jako) prijateljski nastrojen pas, pomalo preprijateljski i jako se voli grliti. Doslovno skoči na ljude te ih želi zagrliti što ponekad nepripremljenim šetačima zamalo izazove kolap. Ne trebam ni reći da smo se znali i fino osramotit zbog njegova ponašanja. Izreka “Ako imaš psa nikad nećeš biti usamljen” ne odnosi se samo na psa već i na hrpu ljudi koje ćeš upoznati...

Ako imaš psa nikad nećeš biti usamljen. Da, bez imalo sumnje psi su izvanredno društvo i ne spašavaju nas samo od osamljenosti. Moja supruga i ja obožavamo kučke (ajmo mi po naški), za pravo reć’, moja supruga nešto više od mene, ali ovaj zadnji kučak kojeg smo udomili, sa svojim velikim tamnim očima, našao je načina da mi se zavuče duboko pod kožu. Zadnji “udomljenac” koji nažalost nije više među nama, također je bio moja velika ljubav, ali ovaj novi “mali” je čudo! Bila je to ljubav na prvi pogled i danas smo nas dva najbolji prijatelji.

image
Moj mješanac Toto voli šetnje kroz auto-kamp u Kuparima
Mark Thomas

Posljednih mjeseci naših 6 nogu dnevno gazi kilometre i kilometre jer treniramo za buduću, puno dulju (dugu, jako dugu) šetnju koja bi se trebala dogoditi sljedeće godine. Kao što od sitnog sjemena naraste veliki hrast tako smo i sitnim koracima krenuli s dnevnim treninzima. Iskreno, za mog ljubimca Tota (ubit će me žena), to baš i nije veliki izazov. Star je 18 mjeseci i ima energije više od nuklearnog reaktora. Dok meni na kraju dana trnu prsti na nogama i u stopalima bubnja od bolova, Toto skače okolo poput gumene loptice.

Nuklearni reaktor

Volim rutinu. Takve su nam i dnevne šetnje. Ista ruta, samo povećavam udaljenost tako da dnevno pređemo 8 kilometara, ali podijeljeno u dva puta, tj. u dvije smjene. I tako svaki dan dok ne dođemo na 16 prijeđenih kilometara dnevno što mi je potrebno za tu dulju “šetnju” na koju planiramo ići dogodine. Kao pravi “robovi navike” Toto i ja okupili smo oko sebe ekipu, on svoje dlakave prijatelje, ja isto tako, samo verziju dvonožnih frendova. Toto je jako (ali stvarno jako) prijateljski nastrojen pas, pomalo preprijateljski i jako se voli grliti. Doslovno skoči na ljude te ih želi zagrliti što ponekad nepripremljenim šetačima zamalo izazove kolap. Ne trebam ni reći da smo se znali i fino osramotit zbog njegova ponašanja. To je jedan novi način upoznavanja ljudi. Izreka “Ako imaš psa nikad nećeš biti usamljen” ne odnosi se samo na psa već i na hrpu ljudi koje ćeš upoznati. “Što bi bilo kad bi se i ljudi upoznavali poput pasa?” upitao je jedan prijatelj-šetač dok smo gledali svoje pse kako se vrte u krug jedni oko drugih. “Misliš, prvo jedan drugome pomirišemo g****u,” našalio sam se.

image
Mark Tomas, Englez u Dubrovniku
Cropix

Gospodin Toto

Postoji jedna stvar koju Toto voli više od loptice, a to su djeca. Jednostavno voli njihovu pažnju i dječju ciku. Tako da kad smo prije neki dan šetali svojoj rutom i u parku naišli na skupinu djevojčica jedino što mu je bilo na pameti je skočiti između njih. Uočio sam instruktoricu koja je djevojčice učila plesnim pokretima. Stavio sam Tota na povodac i rekao “još im samo ti fališ da se uvališ i skačeš okolo”. Da, razgovaram s njim cijelo vrijeme. Prilagodili smo šetnju i krenuli šetati u krug. Svaki put kad smo prošli pored djevojčica

Toto ih je imao na oku čeznutljivo me gledajući tražeći dozvolu da se ode igrati s njima. Sve je bilo u redu do zadnjeg kruga. Djevojčice su očigledno došle do kraja treninga i instruktorica je, kako bi ih motivirala, počela vikati: “TO-TO-TO-TO-TO-TO.” U sekundi Toto je naćulio uši i s ubrzanjem poput Rimčeva automobila pretrčao park. On je čuo svoje ime i pomislio “eto me, stižem!” Za tren je bio okružen djecom, nekolicina je vrisnula i pobjegla, a začuo sam i jedan uzvik “To je Toto!” Po svemu sudeći plesni trening je bio završen.

Kad sam dotrčao pogledao me s izrazom “pa zvale su me, došao sam samo zato što su me zvale.” I da, psi mogu govoriti, ali samo onima koji ih znaju slušati. Ili kao što je veliki Mark Twain napisao: “Pas je gospodin; nadam se da ću otići u njihov raj, a ne ljudski.” A sad, idemo zagrabiti nekoliko novih kilometara, baš me zanima što će sad izvesti.

25. travanj 2024 00:32