“Nema pomoći, konjica je ostala kod kuće, nitko ne čuje zvuk trube, brinemo za svoje. Gdje god da se zastava vijori, tu brinemo za svoje.” Provokativni stihovi. Mogli bi pomisliti da je riječ o nacionalističkoj pjesmi iz Sjeverne Koreje, a zapravo je riječ o tekstu pjesme Brucea Springsteena, američke verzije Thompsona. Jedan je rođen u New Jerseyu, a drugi u Čavoglavama. Nijedan od njih nije po mom glazbenom ukusu, ali, o ukusima se ne raspravlja.
Osim toga riječ je umjetničkoj kreativnosti. Svatko od nas muziku, filmove, kazalište i umjetnost općenito doživljava na neki svoj način. Bez obzira na rastuću inflaciju, kroničan nedostatak radne snage pred buduću turističku sezonu i sve manji broj stanovnika, naslovnice je poharala jedna sasvim druga vijest: gradonačelnik Pule zabranio turbofolk koncert! Daleko sam ja od glazbenog kritičara. Uostalom, cenzura nikad nije donijela ništa dobro.
“Cenzura može dovesti do nedostatka informacija te razviti apatiju, neznanje, komformizam te opću stagnaciju.” To nisu moje riječi već Union of International Associations, neprofitne organizacije koja se bavi ljudskim pravima. I s tim se u potpunosti slažem. Cenzura najčešće donese kontra efekt. Evo primjera iz moje mladosti. Sjećate se grupe Frankie Goes to Hollywood? Riječ je o kontroverznom glazbenom sastavu iz 80-ih čak i za britanske liberalne standarde. Kažem liberalne jer ako ste ikad gledali Monty Pythone ili slušali Sex Pistolse znate o čemu govorim. Znači, Frankie je “razvalio” top liste s pjesmom “Relax”, sve je išlo vrlo dobro, band je postao vrlo popularan. I tada je BBC odlučio zabraniti pjesmu, cenzurirati je.
Na radio i televizijskim postajama zabranjeno je njeno emitiranje. Zašto? Zbog stihova “Relax, don’t do it, when you want to come.” Za vas koji ne znate engleski, riječ “come” u kontekstu podrazumijeva ejakulaciju. Je li mi dopušteno to reći (napisati)? I što se dogodilo nakon zabrane? Pjesma je postala viralna, rasprodana u svim butigama i postala broj 1!
Na tom je mjestu provela pet tjedana! A sve to događalo se u vrijeme vladavine mega bandova poput Duran Duran, Culture Club, Wham i Spandau Ballet. Frankie Goes to Hollywood ih je sve prešišao, najviše zahvaljujući zabrani izvođenja, a osim toga pjesma je bila vrlo dobra. Jasno je da kad nešto pokušavaš “zgurati” ono će brže bolje-rasti. A sad se vraćamo turbofolku. Prije svega moram reći da je to vrsta glazbe od koje mi “krvave uši”.
Radije bi slušao struganje nokata po školskoj ploči ili mačke kako se tuku nego turbofolk. Kad bi me CIA ispitivala i pustila mi nešto iz tog žanra mislim da bih nakon 10 sekundi slušanja sve priznao. Međutim, usprkos svemu tome nikad ne bih zabranio tu vrstu muzike! Englezi bi rekli “Horses for courses” ili po naški “svatko ima svoje veselje”. Ako se ljudi žele okupiti i otići na koncert kako bi se zabavili, zaista nemam ništa protiv toga.
Tekstovi pjesama, sladunjavi i slabašni neće izazvati nasilje. Nije to kao dovođenje bijelih suprematista u Brooklyn i očekivanja tople dobrodošlice. Gradonačelnik koji je izrekao zabranu izvođenja koncerta turbofolka objasnio je da se ne radi o nacionalnom pitanju, odnosno, izvođenju prosrpske glazbe, već o čistom kulturološkom dosegu. Kultura dolazi u mnogo različitih oblika i formi.
Pogledajte samo naše ovogodišnje predstavnike na Euroviziji. Čudno je da jedan gradonačelnik, politička figura odlučuje o tome što bi ljudi trebali (ili ne) slušati. Je li on izabran za političara ili glazbenog kritičara? S obzirom da dolazi iz regije za koju se smatra da je najtolerantnija i najliberalnija ovo je vrlo netolerantan potez. Nemojte molim vas unositi politiku u kreativnu umjetnost ma što god mislili o njoj jer je to početak kraja.
Ne podcjenjujte publiku, nek sami procjene želi li kupiti kartu. Vi ste tu da publiku zastupate u drugim pitanjima, a ne da im diktirate kakvu će muziku slušati. Ljudi s “uskim pogledom”na stvari u povijesti su ostali zapamćeni po ogromnim greškama. Zabrana izvođenja određene vrste glazbe dodavanje je kisika na vatru. Koliko god očajna ova glazba bila ona treba imati svoje mjesto u slobodnom i otvorenom društvu. Nadamo se da Frankie nikad neće doći u Pulu!