Grad je želio napraviti civilizacijski iskorak u uređenju Lapadske obale, ali sporovi se gomilaju

Neki ljudi doista nisu jednostavni. Ne znači da su loši, pokvareni, zli i zaguljeni... Dapače, ali su naprosto teški u komunikaciji. Franjo Pašalić je, eto, baš takav. Dva puta sam imao to veselje da se s njime moram dogovoriti i evo kako je to izgledalo.

Za diplomski rad me dopala tema o marina Frapa. Trebalo mi je nešto dokumentacije pa sam se uputio u Rogoznicu i Pašalića lijepo zamolio da mi izvuče poneku kopiju. Idućih sat vremena slušao sam tiradu o svemu i svačemu. Naravno da smo na red došli i mi novinari, pa mi je svašta izgovorio. I kad mi je već napunio kapu, kad sam se uhvatio za stolicu da se dignem i pođem ća, Pašalić je meni preko ramena viknuo svojoj suradnici - daj malome sve što mu treba. Umjesto kopija dobio sam originale. Jedino čime se Pašalić osigurao da će tu dokumentaciju dobiti nazad jest rečenica - vrati mi to kad završiš. Nisam mogao vjerovat.

Drugi put sam s njime trebao pregovarati da povuče neku tužbu. I opet je nakon moje prve rečenice uslijedila beskrajna tirada, poneka uvreda i kad mi je već dokokotalo, Pašalić je rekao - ajde, dobro, napravit ćemo kako si rekao.

Volio bih vjerovati da je Pašalićev spor s Gradom oko marine u Gružu također posljedica karaktera. U dodjelu ove koncesije upetljane su različite gradske, pa i državne vlasti. I lijevi i desni. Kako se mijenjala politika, mijenjali su se i odluke, a sadašnja je vlast došla u poziciju da cijelu tu priču mora zatvoriti. Što god mislili o marini Frapa u Gružu - a meni je malo ružna i nespretno postavljena u prostoru - činjenica jest da je Pašaliću ponešto prostora oduzeto u odnosu na prvobitno rješenje. Precizno 879 kvadrata. Jer je Grad želio napraviti, rekao bi, civilizacijski iskorak u uređenju Lapadske obale. Ne samo zato što je ljudima već počelo ulaziti more u kuće, nego i zato što je pješački dio te prometnice bio običan "slomivrat", a ne trotoar.

Do prije mjesec mnogi od nas nisu vjerovali da će se Lapadskom obalom provući dva prometna traka. Široku šetnicu s pogledom na Gruž nismo mogli zamisliti. Vjerojatno će poneki naći i koju riječ kritike; ekolozi bi mogli primijetiti da je ugroženo stanište rakova gomnara i ponekog kosmeča, ali sve u svemu - lapadska je obala ispala šesna i prometno korisna. Ovakva kakva je, reprezentativna je i korisnicima marine. Jer da su htjeli akostat u kamenjar, mogli su se vezat i na Grebene. Realno, bez ove prometnice, Pašalićeva marina - sve i da je najljepša na svijetu - bila juha na pantarulu, za ne reć‘ što drugo.

Gradsko vijeće je odavno usvojilo izmjene planova koji su omogućili da se Pašaliću dio tog prostora kompenzira na morskom, a dio na kopnenom dijelu. Umjesto tužakanja, krivičnih i drugih prijava, nakaradnim iscrtavanja parkinga i rušenja građevinske dozvole za novu prometnicu, građani bi više voljeli vidjeti malo razuma i dobre volje. Vidio sam da se može...