Zaboravite na vjenčanje princa Harryja i Meghan Markle, vjenčanje godine dogodilo se potkraj travnja u Cavtatu! Proslavljeni tenisač Marin Čilić i naša Katarina Milković izrekli su bračne zavjete na romantičnoj i elegantnoj ceremoniji vjenčanja. S velikim zanimanjem pratio sam izvještaje s tog vjenčanja kako bih se uvjerio da su točke a, b i c tradicionalnog dubrovačkog vjenčanja bile ispunjene, i čini se da je tako i bilo.
“Ako si u Dubrovniku bio barem na jednom vjenčanju, kao da si bio na svima”, rekao je jednom mudro moj prijatelj. Nisam baš bio siguran što mi je točno htio reći, ali nakon odlaska na drugu dubrovačku svadbu stvari su postale puno jasnije. Dakle, je li Čilić na svom vjenčanju imao tri zlatna pravila: a) razvijanje hrvatske zastave veličine King Kongove dekice?
Naravno da se vijorila zastava, pretpostavljam da je barjaktar zbog njezine veličine i napora od mahanja vjerojatno dobio herniju. Nisam siguran je li se barjak vijorio i kroz prozor automobila ili krovni prozor, ali svakako je bio primijećen. I naravno, neprekidno trubljenje automobilskih sirena dok se u koloni prolazi kroz grad.
Možda bih trube ostavio za točku d obaveznih pravila dubrovačkog vjenčanja. No, da se na tren vratim na zastave: iako mahanje zastavama nije uobičajena stvar u Velikoj Britaniji, na kraljevskom vjenčanju 19. svibnja vijorit će se mnoštvo britanskih zastavica, vjerojatno će ih biti više nego riže u Kini!
No, idemo dalje s našim točkama: pod točkom b pravila na dubrovačkim vjenčanjima svakako su tradicionalne pjesme koje su vjerojatno pjevali još pradjedovi i prabake mladenaca. Meni su bila dovoljna samo dva vjenčanja da riječi i melodije tih pjesama naučim napamet. Pitam se da li autori tih pjesame za svaku izvedbu na vjenčanjima dobiju naknadu?
Zapravo, sve te tradicionalne pjesme koje se izvode na vjenčanjima govore o ljubavi prema Dalmaciji, rodnoj grudi, o ljubavi, moru, kamenu, čežnji, a ponekad se u tekstovima zalomi i tekst o izgubljenom sinu. Pjesme se ponavljaju u tolikoj mjeri da ih ne prestajete pjevušiti nekoliko narednih tjedana. Uočio sam da se i na ovom cavtatskom vjenčanju ispred crkve zapjevalo nekoliko tradicionalnih pjesama, pa samo mogu pretpostaviti da je zvijezda večeri, Gibonni, zabavu nastavio u tradicionalnom tonu, ljubavi prema Dalmaciji.
Jedino pravilo oko kojeg nisam baš skroz načisto da je tipično za dubrovačka vjenčanja je ono pod slovom c. Ovo pravilo je zapravo specifično za sva hrvatska vjenčanja - na svakom vjenčanju postoji neki ujak koji se “malo” zanio s alkoholom. Vjerojatno ste svi to doživjeli, a možda ste i vi sami baš taj ujak! U onom dijelu večeri kada krene set tradicionalnih pjesama, kreće i nastup ujaka koji je popio malo više vina. Veseli izlazak na plesni podij uz obvezno skidanje kravate i vezivanje iste oko čela.
Kao što sam već spomenuo, nisam bio na vjenčanju u Revelinu pa ne mogu tvrditi da je i tu bio isti slučaj, ali nekako vjerujem da se i tamo neki stariji čovjek “oteo” kontroli i veselo skakutao po plesnom podiju s kravatom oko čela. Općenito govoreći, najsimpatičniji dio s ujacima, odnosno starijim gostima je taj kad iz rukava izvuku pokrete Johna Travolte ili one iz filma Prljavi ples. Tada razgaljeno na ples pozivaju supruge: “ajde draga, ovo je naša pjesma”, i tada crveni u licu poput Indijanca skakuću u totalnom zaboravu i raskoraku vlastitih zrelih godina i mladog duha.
To su mi definitivno najdraži trenuci na vjenčanjima. Jednom sam se čak odvažio i zaplesao s kravatom zamotanom oko čela, vodeći se mišlju: kad ne možeš izbjeći, onda se pridruži! Može li se dogoditi da i princ Harry zapleše s kravatom zamotanom oko glave? Mislim da me to i ne bi baš jako iznenadilo! U britanskoj tradiciji kod vjenčanja postoji nekoliko stvari: nešto staro, nešto novo, nešto posuđeno i nešto plavo, dok dubrovačka tradicija podrazumijeva: povij zastavu, otpjevaj nešto tradicionalno i zaveži kravatu oko glave (i naravno, potrubi)!
Pred nama je sezona vjenčanja i vrućih ljetnih mjeseci u kojima nas očekuje veliki broj stranih mladenaca spremnih da bračne zavjete izgovore u našem predivnom Gradu. I zašto ne? Pa tko ne bi zamotao kravatu oko čela na ovako romantičnom mjestu? Vjenčati se pod budnim okom sv. Vlaha zasigurno mora biti veličanstven osjećaj, romantika vas začas obuzme.
I nismo samo mi smrtnici zaljubljenici vjenčanja i romantike: “Kad sam bio sjemeništarac, očarala me djevojka koju sam sreo na ujakovom vjenčanju. Bio sam zatečen njezinom ljepotom, briljantnom inteligencijom...jednostavno, jedno vrijeme sam bio totalno zanesen tom djevojkom! Znate tko je rekao ove riječi? Papa Franjo!