U prepunom đardinu Zbirke Baltazara Bogišića ovog petka održana je večer ‘Chi più di te Ragusa‘, posvećena velikom, nedavnom preminulom eruditi iz Konavala, maestru don Mihu Demoviću. Posebna posveta Epidaurus Cavtat festivala velikanu glazbe, istraživaču ovog nježnog svijeta uistinu je spojila sva kulturna tijela Hrvatske u kojima je don Miho djelovao, ali i brojne njegove poznavatelje, prijatelje i sve one koji su mu došli ovog petka ukazati čast.
O don Mihu Demoviću, njegovom radu, sponi s Konavlima, Zbirkom Baltazara Bogišića, otkriću djela Josipa Kraljića – upravo ovog petka praizvedenih u njegovom rodnom kraju - govorili su Franica Krampus Vidović - stručna savjetnica Festivala i pomoćnica direktorice, Ivana Marija Vidović – pijanistica, umjetnička direktorica i osnivačica Epidaurus Cavtat festivala, načelnik Općine Konavle Božo Lasić, mo Mladen Tarbuk - predsjednik Hrvatskog društva skladatelja, u Ime HAZU akademkinja Nella Lonza te u ime Matice hrvatske, dubrovačkog ogranka predsjednica Ivana Grkeš.
Sjetno sjećanje na djelovanje don Miha otvoreno je recitalom ‘Oda Ragusi’ koju je emotivno pjesnički, na talijanskom i hrvatskom recitirala umjetnička direktorica Festivala, pijanistica Ivana Marija Vidović. Upravo iz ‘Ode Ragusi’ dolazi i naslov ove čarobne večeri… ‘Jer, tko je ljepši od tebe Dubrovniče?’
- Želja mi je bila da se zajedno preselimo mislim i vizijom u ono vrijeme kad je Kraljić živio, u ono što je don Miho Demović otkrio. Ovaj recital sa staroraguzejskog sam prevodila nekoliko mjeseci u 2022. godini, konzultirajući se s brojnim profesorima u Italiji koji se raguzejskim bave. Pokušala sam iščitati tekst, prevesti ga u moderni talijanski jezik kako bi bio što razumljiviji, ali i da se vidi i osjeti kako smo pričali nekad. Potom sam recital prevela na hrvatski. ‘Oda Ragusi ‘ - to je najjača spona don Miha i mene, čak ju je stavio na korice svoje posljednje knjige, čime me osobito počastio i zadužio - naglasila je Ivana Marija Vidović. Dodala je kako Ragusu nježnim riječima personificira, uspoređuje s Gospom, a ujedno je upravo radi toga za večer posvećenu don Mihu Demoviću izabran baš datum - na Malu Gospu. Direktorica i umjetnička voditeljica Festivala zahvalila se osobito umjetnicima koji su ovog petka izveli prekrasan program, posebice Neni Ćorak koja je, osim maestralne izvedbe ‘Ave Maria’ s Jakovom Sedlarom na violini ujedno i donijela svoj instrument samo za ovu prigodu. Velika zahvala, naglasila je, upućena je Ministarstvu kulture i medija koji su izdaleka podržali ovu prekrasnu večer, ali i gosparu Luki Puliću, velikom prijatelju don Miha Demovića, koji je sve izvođače i sudionike tratao večerom.
Tijekom večeri, izmjenjivale su se nježne riječi o don Mihu s glazbom koju je volio i cijenio. Nastupili su Nena Ćorak, Krunoslav Težak, Nika Ružarija Orepić, Jakov Sekula, Slavka Jurić, Alena Shapochka te Martina Vuletić. Izveli su iznimno zahtjevan program s nevjerojatnom lakoćom.
Don Mato Karamatić iz župne crkve svetog Nikole u ime oca biskupa pozdravio je sve prisutne i uvodnim, biranim riječima, na osoban način pričao o svom poznanstvu s don Mihom Demovićem.
- Hvala ti Bože da sam ga poznavao. Zvao sam ga maestro od samih početaka poznanstva. Don Miho Demović bio je ‘ljudina‘, malen čovjek velikog srca i velikog duha. Vjerujem da je prisutan ovdje, iako ga nema među nama. Bio je svećenik na pravom mjestu, u pravo vrijeme, a od Boga je dobio najljepši dar, kraljevstvo nebesko. Sigurno i sada gore nešto čini, što mi ovdje ne vidimo. Koliko nas je večeras ovdje okupljenih svjedoči kako don Miho spaja ljude i ne samo za života, već i dalje - istaknuo je don Mato Karamatić.
Načelnik općine Božo Lasić počeo je, kako je naglasio, prvo s ‘pohvalama i pokudama‘ - pohvali Epidaurus Cavtat festivalu koji djeluje kao pravo čudo već 17 godina, a pokuda je, naglasio je, ‘usmjerena Općini i ponekad nerazumijevanju o važnosti Festivala‘.
- Ivana će oprostiti, jer vjerujem da će biti ne još 17, već 30, 40 pa i više godina Festivala! Svakako, ova večer itekako govori o važnosti i potrebi ovakvih događanja, spajanja velikana. Ivana je umješno, vrhunski, spojila umjetnike iz Pičeta, tog malog mjesta odakle dolazi don Miho, ali i Baltazar Bogišić, Rafo Bogišić, a tu je sada među nama i Pero Glavinić... Niz je ljudi visokih škola koji su ostavili traga, dosta njih i danas aktivnih - naglasio je među ostalim načelnik Lasić.
- Maestro don Miho Demović može se veličati po tome koliko se njegovo djelo proučava, ali i veliča nakon njega. To se upravo sada događa. Nisam ga poznavao osobno, ali je na mene ostavio izuzetan utisak. Ako Bog da, iduće godine jedna će ulica nositi njegovo ime, što je zasigurno zaslužio - dat ću taj prijedlog Općinskom vijeću i nadam se da će prihvatiti - po ovim riječima načelnik Lasić dobio je izuzetan aplauz, što dovoljno svjedoči o ostavštini don Miha Demovića.
Uz zahvalu usmjerenu HAZU, Ivana Marija Vidović naglasila je kako su ljudi poput don Miha ‘mudri, a iako rijetki, njihov pogled nema ograničenje‘, te najavila akademkinju Nellu Lonza.
- Želim vam dobrodošlicu u ime HAZU i Zavoda za povijesne znanosti u Dubrovniku u čijem sklopu djeluje i Zbirka Baltazara Bogišića. Mjesto je ovo bremenito poviješću – naglasila je akademkinja Lonza te okupljenima ispričala nekoliko crtica iz povijesti Zbirke, ali i života Baltazara Bogišića, znanstvenika svjetskog glasa čiji predmeti i danas oduševljavaju. Akademkinja Lonza dodala je kako se Zbirka uskoro zatvara za javnost jer zgrada ide u sanaciju krovišta. Nastavila je o vezi između ova dva ‘velikana iz Pičeta‘.
- Ono što ih vezuje, zanimljivo, je i brojka. Među njima je točno stotinu godina razlike rođenja. Dodala bih, osim činjenice da su obojica iz Pičeta, i to kako ih veže jedna važna nit – kad pogledate Zbirku, ona ima u sebi nešto što zadovoljava znanstvenu znatiželju, dijelovi nje očaravaju javnost, a večeras dobivamo nešto što zbirci nedostaje - akustični dio u kojem uživamo - istaknula je među ostalim Lonza.
Večer posvećena don Mihu Demoviću bila je iznimno dinamična i nježna, pijanistica i umjetnička direktorica Festivala Ivana Marija Vidović prisjetila se njihove komunikacije kroz emotivno pismo koje joj je uputio prije godinu dana.
Znalac koji je don Mihu Demoviću pomagao, revidirao notni tekst kojeg je otkrio don Miho Demović, onaj Josipa Kraljića, je maestro Mladen Tarbuk. S osobitim ponosom, ali i uz puno emocija pričao je o njihovom životnom susretu.
- Maestro Demović kao skladatelj, ali i vrstan muzikolog, radio je skromno i postojano, uporno... Imao je te dvije karijere koje su tekle paralelno, bio je istraživač, kuriozan čovjek koji je želio istražiti arhive, a čiji je fokus bio na Dubrovniku i jednom od najvrjednijih arhiva, onom Franjevačkog samostana. Njegov je rad iznio niz skladatelja, sistematizirao glazbu kroz stoljeća. Ujedno, dubrovačka glazba pati od nedostatka izvora nakon Velike Trešnje. S velikom mukom nešto se moglo detektirati, a sve to don Miho u svojim knjigama proučava. Njegove knjige nisu ‘suhoparne enciklopedije‘, već u sebi nose pečat istraživačkog duha. Primjerice, Josip Kraljić, čija se djela večeras izvode, bliži suvremenik Sorkočevića, djeluje u vremenu kada Republika pada – a usprkos tome Dubrovnik živi u kulturnoj težnji, djeluju zborovi, skladatelji, ne gubi se raguzejski duh. Sve to don Miho Demović zorno prikazuje u monografiji – naglasio je mo Tarbuk, dodavši kako je don Miho ostavio trag potpuno posvećenog duhovnog čovjeka koji je, unatoč trenutku kada je znao da su mu dani odbrojani svejedno imao životnu želju da se realizira izvedba Kraljićevih djela, u čemu su i uspjeli.
Ovog petak don Miho Demović bio je s nama, uz zvuke Kvarteta u C molu, kroz praizvedbu dubrovačkog autora Juraja Kraljića kojega je izvukao iz potpunog zaborava. Veseli vidjeti kako je don Miho okupio mnoštvo onih koji su cijenili njegov rad, ali i mnoštva posjetitelja Cavtata koji su ugodnu večer proveli slušajući izvrsne glazbenike.
Kao organizatorica Festivala, umjetnička direktorica Ivana Marija Vidović ujedno je i moderirala večer, najavljujući govornike uz vješto spajanje svih kulturnih institucija kojih je don Miho Demović bio član, spajanje svih onih koje je don Miho svojim djelovanjem Dodirnuo. Tako se, među ostalim zahvalila i kolegi Peru Glaviniću koji ju je ohrabrio i ponukao da želju o večeri posvećenoj don Mihu Demoviću i - realizira.
- Znamo da ne možemo obnoviti vrijeme ni ljude koji su nas napustili, ali smo u stanju odati priznanje i zahvalnost koje će se urezati u naša sjećanja kako bi pokušali u mnogome slijediti njihov put. Večerašnji svečani In memoriam skup je nešto posebno. Sastavljen od takorekuć svih generacija i iz raznih profila što nam svjedoči da smo svi zahvalni don Mihu čiji iscrpni i golem glazbeni trud nije bio uzaludan. Njegovo neumorno srce kucalo je ne samo za Lijepu našu već posebno za našu lokalnu sredinu gdje je rezultat njegovog dugogodišnjeg rada skupio u precioznu škrinju s dragim kamenjem. Pokazao nam je kako voljeti zavičaj i kulturnu baštinu, a posebice dubrovačku glazbenu tradiciju i ostavštinu. Sve je na jednom mjestu s ogromnim brojem detalja otkrivenih nepoznatih skladatelja kao i njihovih djela. Znamo što je kroz povijest naša Ragusa značila i dominirala u svemu pa tako nadasve u kulturi i glazbi. Svojim znanstvenim radovima afirmirao je Dubrovnik i hrvatsku kulturu.
No, iako su vrlo šturi podaci o tome naš dragi i neumorni don Miho sve je to bogatstvo skupio, otkrio i posložio – naglasila je profesorica povijesti glazbe Franica Vidović Krampus te posebno apostrofirala važnost šest opsežnih i iscrpnih povijesno-glazbenih knjiga gdje svaka predstavlja svojevrsnu enciklopediju. Navela je ukratko nekoliko hvalevrijednih detalja u njegovim knjigama, uz poseban naglasak na šestu knjigu, ‘remek djelo don Mihovog zalaganja‘, kako je istaknula, posvećena dotad još neistraženom i prilično nepoznatom dubrovačkom skladatelju Juraju Kraljiću koji pripada ranom romantizmu i čija smo djela čuli ovog petka, praizvedena u njegovom rodnom kraju.
- Mojih par susreta s njim ostavili su na mene dubok dojam, zahvalnost i potaknuli me na razmišljanje. Uvjerila sam se u njegov istinski rad s kojim je pobjeđivao i svoju bolest. Rad mu je bio svojevrsna i najbolja terapija. Nadasve njegova ljubav prema svom kraju i rodnim Konavlima sa srcem kao konavosko polje uz božansku intervenciju. Nudio mi je nesebično da se i moj rad o postanku i djelovanju Glazbene škole Luka Sorkočević u Dubrovniku (danas Umjetničke) uvrsti u materijale njegove ogromne glazbene riznice i na tome sam mu zahvalna. Nažalost, kako je to dugotrajan rad nismo to uspjeli realizirati ali mogu posvjedočiti kako je to vrlo iscrpan posao i kako se ne smije posustati ni klonuti kako je i on sam govorio i posvjedočio. Dragi don Miho, hvala Vam za sve što ste učinili, otrgnuli mnoge stvari od zaborava, učinili našu glazbenu baštinu bogatijom, upoznali nas s novitetima i otkrićima s kojima se možemo dičiti jer smo već u doba cvata naše Raguse opravdano stajali uz bok ili još bolje rečeno bili i ostali dio kulturne Europe. Hvala Vam, počivajte u zasluženom miru uz anđeoske zborove popraćene fanfarama u Vašim voljenim Konavlima – zaključila je prof. Krampus Vidović.
O don Mihu Demoviću i njegovom utjecaju podijelili su dojmove i predsjednica Matice hrvatske u Dubrovniku Ivana Grkeš te naš cijenjeni tenor Krunoslav Težak.
- Kada sam bila manja, često sam čula riječi: ‘Ako trebaš nešto čitati o glazbi, čitaj Demovića‘. Dok sam radila u Dubrovačkom simfonijskom orkestru, tražeći informacije, često sam posezala za - djelima don Miha Demovića, a kada sam preuzela vodstvo ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku, sjevši za stol u prostorijama ‘Matice‘, prva knjiga koju vidim je upravo - njegova. Don Miho Demović zaista je duboko vezan za ne samo kulturne i umjetničke, već i brojne druge institucije Dubrovnika i Hrvatske. Zato beskrajno hvala Ivani Mariji Vidović na ovoj večeri gdje se sve institucije zbližavaju i rade. Nadam se da će Matica hrvatska biti u prilici organizirati još neku sličnu večer u zajedništvu s Epidaurusom. Hvala Ivana na prekrasnoj večeri – naglasila je Grkeš, a dok se večer približavala svom kraju, cijenjeni tenor Krunoslav Težak naglasio je kako je cijeli život bio povezan s don Mihom Demovićem, ‘prekrasnim čovjekom velikog srca‘. Uz emotivne riječi posvetio mu je i svoju izvedbu ‘Ave Maria‘, čime je ova čarobna večer, u kojoj je brojnu publiku spojio jedan poseban čovjek, bila zaokružena. Hvala don Miho!