Dubrovačka akademska slikarica Romana Milutin Fabris otvorila je u sklopu ovogodišnjeg izdanja projekta SupetART u hotelu Supetar u Cavtatu izložbu koju čine radovi iz ciklusa ‘Homage to Dubrovnik‘.
- Romana oduvijek u svom rodnom Dubrovniku pronalazi inspiraciju za svoje unikatne radove, a nas njezina umjetnost svakodnevno inspirira i iznenađuje višestrukom i višeslojnom povezanošću i simbolikom Grada i njegovih ljepota. Koristeći tehniku akrila na platnu, Romanino umjetničko stvaralaštvo odiše živopisnim crvenim i narančastim tonovima i motivima Dubrovnika, jedrenjaka, cvijeća i ribe, simbolizirajući pritom mediteransko ljeto. Njezina remek-djelo savršeno se uklapaju u ambijent Supetra koji spaja povijesni šarm i bogatu kulturu, rečeno je prilikom otvorenja.
Milutin Fabris prošlog je ljeta u sklopu 74. Dubrovačkih ljetnih igara u atriju palače Sponza otvorila vrlo zapaženu u posjećenu izložbu "Dubrovačka rapsodija", a mnoga djela s te izložbe mogu se vidjeti i u sklopu ovog cavtatskog postava.
- Dok se radio Hotel Palace, neke moje slike su bile ovdje i onda me vodstvo hotela Supetar pitalo bi li da otvorim izložbu ovdje, pristala sam jer mi je ionako kćer ovdje u Cavtatu. Baš sam sretna jer je hotel divan. Na mojim slikama su uvijek slični motivi: ili je more, ili su kuće, ili bugenvile, znači, de facto ista je tema, samo u drugačijem izdanju. Ako sam tu rođena, ne mogu reći da bolje slikam od nekoga tko je tu došao, ali sigurno više moram voljeti Grad i onda se to vidi i na slikama. Nije to tako na način da si naslikao Minčetu ili Gradsku kavanu, nego negdje uvijek ‘ispliva‘ Grad na slici, recimo, može to biti neki zid... Svaki put iznova upoznajem Grad dok ga slikam. Ako sam jako loše volje i ako je šilok, idem na zidine... Zapravo, išla bih svaki dan, ali nemam vremena! Dovoljno mi je u tim trenucima napraviti samo mali crtež i onda mogu dalje slikati. Netko reče da je to inspiracija, ali nije to inspiracija, to je jednostavno tako, cijeli život tako radim... Kad sam bila mlađa, nisam imala vremena, a sad kad si stariji isto nemaš vremena... Dakle, imam jako malo vremena za slikati. Sve ove slike nastale su tijekom lanjskog ljeta, otkrila je Milutin Fabris.
Uvijek joj je poseban osjećaj dobiti bijelo platno pred sobom, ono je uvuče u slikarski svijet...
- Meni je to sve normalno! Često me ljudi pitaju: ‘Još slikate?‘ Meni je to posve normalno. Ujutro se tuširam, popijem kavu, idem u zahod, a tako i slikam, neprestano radim, ja to živim... Što su veći formati, to su mi draži jer male ne volim i teže mi je raditi malu sliku nego veliku. Vjerojatno bih znala naslikati neko stablo, ali nisam ni probala niti naročito imam veze sa stablima a ni sa šumama jer me to ne privlači, dapače, odbija me... Nekoga to smiruje i inspirira. Mene kuće inspiriraju, gledam ih kao neke divne žene s dugom haljinom, kao Konavoke... Na kućama su prozori i znate da ljudi tu žive, to me inspirira, izjavila je slikarica dodavši kako joj je drago da je njezin Grad na platnu u Cavtatu.
Izložba u Supetru ostaje otvorena mjesec dana.