Na odlazak barda hrvatskog glumišta Mustafe Nadarevića, koji je preminuo u nedjelju nakon borbe s teškom bolešću u 77 godini života, osvrnula se njegova kolegica, dubrovačka dramska umjetnica i predsjednica Hrvatskog društva dramskih umjetnika Perica Martinović.
- Bio je to jedan od najvećih glumaca koji je, naravno, zauvijek obilježio povijest hrvatskoga kazališta prvenstveno, a onda naravno i filma i televizije, kao što znamo, snimao je brojne serije te imao i brojne televizijske drame. Što reći o 'Muji'?! On je stvarno imao tu jednu spasonosnu duhovitost, kao da se igrao, bio je beskrajno duhovit u svim trenucima. Dok smo radili, snimali, uvijek bi dizao atmosferu, bio je duhovit, imao je neke zgodne priče. Bio je spasonosno duhovit u svim mogućim situacijama! Igrao je na i Dubrovačkim ljetnim igrama, a cijeli svoj život je zapravo bio u stalnom angažmanu u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu i tamo je zapravo njegova karijera krenula jako prema vrhu, kad je igrao Lorenzaccia, to je režirao pokojni profesor Vlado Habunek i nakon toga došle su, naravno, ogromne uloge, ističe Martinović.
Nadarević je 1998. dobio i nagradu Orlando za najbolje dramsko ostvarenje igrajući u predstavi „Julije Cezar“ Williama Shakespearea u režiji Janusza Kice. Martinović se sjeća i suradnje s glumcem.
- Bilo je to jako davno, ne znam više koja godina, ali radili smo s velikim redateljem Krešom Golikom „Inspektora Vinka“, jednu seriju koja se snimala u eksterijerima i interijerima. Znam da je bio strašno duhovit u svim momentima. Pamtim ga kao jednog veselog čovjeka koji je od svakog trenutka napravio nešto duhovito, nešto smiješno, bježao je od onih naših mrakova, stalno je bio veseo i nasmijan, ja ga takvoga i pamtim i pamtit ću ga, poručuje Martinović.
Sutra u 20 sati je dodjela Nagrada hrvatskog glumišta, a sjeća se predsjednica HDDU-a i trenutka s Nadarevića na dodjeli prije dvije godine.
- Mogu reći da sam ponosna na to da je 2018. dobio Nagradu hrvatskog glumišta za životno djelo koje dodjeljuje Hrvatsko društvo dramskih umjetnika, a isto tako i državnu Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo. Održao je jedan predivan govor na svojoj sceni jer to je njegova scena - Hrvatsko narodno kazalište. Tako se dostojanstveno oprostio od svih nas i u jednoj rečenici je rekao da se oprašta od kazališta gdje je proveo svoj cijeli radni vijek te rekao: „ovo je posljednji put da sam se popeo na ovu scenu“, tako je nešto rekao i sad se to stvarno obistinilo. Sigurno je jedan od zadnjih velikana, zaključuje Martinović.