Trebala je biti otvorena 20. prosinca, ali je zbog nemilog događaja u Zagrebu njezino otvaranje odgođeno. Međutim, izložba "U čast preslavnom Obranitelju: Sveti Vlaho i UNESCO" otvorena je ovog ponedjeljka u Etnografskom muzeju u žitnici Rupe. Njezini autori su doktor znanosti Ivica Martinović i muzejska savjetnica Dubrovačkih muzeja Ivona Michl, a prikazana je diplomatska korespondencija Dubrovačke Republike i Svete Stolice koja dokumentira postupak odobrenja nove mise i novoga časoslova sv. Vlaha od 1687. do 1723.
Okupljene je na početku pozdravila glasnogovornica Dubrovačkih muzeja, Marta Vukadin, koja je kazala kako je ova izložba svojevrsni nastavak ovogodišnje središnje izložbe Muzeja - "Dubrovnik i UNESCO" čija je autorica također Michl a koja je u suradnji Državnog arhiva u Dubrovniku bila otvorena u svibnju u Kneževom dvoru te se mogla pogledati sve do kraja listopada.
Ravnateljica Dubrovačkih muzeja, Marija Šiša Vivek, napomenula je kako je riječ o posljednjoj ovogodišnjoj izložbi ustanove.
- Opraštamo se s 2024., s godinom UNESCO-ve baštine u Dubrovniku, kako to i priliči, izložbom posvećenu našem parcu, svetom Vlahu. Na osobit način, autori izložbe povezali su upis Feste sv. Vlaha na Popis nematerijalne baštine čovječanstva i upis Arhiva Dubrovačke Republike na popis Sjećanje svijeta. Dokumentirajući višegodišnje nastojanje kneza i vijećnika Dubrovačke Republike da nakon Velike trešnje prodube i prošire štovanje dubrovačkog parca u Republici, pokazali da su da su Sveti Vlaho i Dubrovnik bili i ostali združeno tijelo. Sretni smo što je i ova izložba plod suradnje s ostalim dubrovačkim institucijama koje su nam posudile građu, a to su: Dubrovačka biskupija, Arhiv i Knjižnica Franjevačkog samostana Male braće, Državni arhiv u Dubrovniku i Znanstvena knjižnica, navela je Šiša Vivek te posjetiteljima zahvalila na dolasku.
Potom je o izložbi govorio Martinović.
- Otvaramo izložbu s vrlo neobičnom, netaknutom, neistraženom, nepoznatom temom a to je: kako su se naši stari borili da nakon Velike trešnje 1667. kao čin zahvalnosti što su Dubrovnik i država opstali, ostvare i postignu pred nadležnim ustanovama u Rimu i uz suglasnost papinu, novu misu i novi časoslov sv. Vlaha. To je bilo nešto što je trajalo kao mukotrpni proces od 1687., kad su prvi put svom agentu u Rimu rekli da žele novu misu i novi časoslov sv. Vlaha, do 1723., kad je 25. rujna odobren časoslov sv. Vlaha u svojoj cijelosti, odobreno je da može biti tiskan i tiskan je u roku od dva mjeseca u nakladi od 500 primjeraka, od kojih je 12 na boljem papiru a od kojih nijedan nije sačuvan... Na ovoj izložbi možete vidjeti sva tri izdanja časoslova sv. Vlaha. Izložba je zamišljena u šest sekcija koje prati šest velikih legendi tako da, lijepo krećući se u krugu, možete na neki način osjetiti strukturu te izložbe. Bilo je sedam dekreta koje je trebalo ishoditi da bi se postigao cjeloviti časoslov sv. Vlaha. Dubrovčani su pisali svakom svom novom agentu da on pođe i odobri to u cijelosti, ali se to nije moglo tako napraviti, nego se moralo poco a poco, dakle, 1715. uvjetno odobrenje, 1715. samo molitva koja je ušla u misni časoslov, 1716. misa, 1718. himni Benedikta Rogačića, 1721. antifone Benedikta Rogačića i tek 1723. cjeloviti tekst "Vlastitoga časoslova sv. Vlaha". Sedam je dekreta, uspio sam naći pet, jedan je objavljen u monografiji o sv. Vlahu, a peti dekret kojim su odobreni himni još treba naći, ali znamo da je došao u Grad. Bilo mi je važno prikazati i odjeke u trima područjima: religiji, književnosti i glazbi. Ovo je nešto što svećenik moli u sebi, ali mi je bilo zanimljivo prikazati forme koje su bile prisutne i među vlastelom i među pukom. Prva molitva svetom Vlahu tiskana na hrvatskom jeziku u Dubrovniku je iz Matijaševićevog molitvenika 1783. Ono što je religiozna kvintesencija u časoslovu sv. Vlaha, postupno je penetriralo u javnost i prožimalo Festu sv. Vlaha, prožima je i danas a većina nije svjesna da se tu nalazi jedna knjižica od 14 stranica koja je odredila taj početak, podsjetio je znanstvenik.
Michl je kazala kako je izložba rezultat sinergije arhivskog i muzejskog.
- Gotovo s odobrenjem časoslova sv. Vlaha, Dubrovnik nudi još jednu svoju vizuru – crkvu sv. Ignacija sa zvonikom koja je nastala iza 1725., a tu novu vizuru ističu dva najranija likovna prikaza Dubrovnika nakon 1725., dodala je Michl zahvalivši kolegama iz ustanove, posebno kolegama iz Restauratorskog i Tehničkog odjela, Hrvatskom restauratorskom zavodu i Konzervatorskom odjelu, posuditeljima i likovnoj umjetnici Ivoni Šimunović.
Izložbu je otvorio dubrovački biskup mons. Roko Glasnović.
- Kad kažemo UNESCO, vidimo da su neka mjesta i gradovi maknuti s popisa UNESCO-a, nisu dovoljni brinuli o svojoj baštini. Naša zahvalnost ide autorima i Gradu Dubrovniku koji brine. Važno je u vjerskom, kulturnom, glazbenom, književnom smislu izlagati i brinuti o onom što baštinimo. Izložba je privlačna, časoslov je molitva Crkve, mole ga svećenici, redovnici, redovnice za sve za nas, za cijelu Crkvu... Ovdje su i himni, antifone, ali i korespondencija... Jako mi se sviđa kao moto poco a poco - kad odobrenje nije išlo odmah, a onda u nekoliko obroka... Tako i mi, ako doživimo neki neuspjeh, opet i uvijek iznova, važno je da u našim životima ne prestane ta korespondencija, taj naš odnos s Bogom a ni međusobno, poručio je biskup Glasnović.
Izložba ostaje otvorena do 31. ožujka 2025.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....