StoryEditor
KulturaKAZALIŠTE MARINA DRŽIĆA |

ODRŽAN PRIGODNI PROGRAM "HOMMAGE À MILAN MILIŠIĆ" Surađivao je sa smrću kao nijedan naš pjesnik

Piše Bruno Lucić
5. listopada 2021. - 12:47

Nakon otkrivanja spomen-ploče Milanu Milišiću (1941. - 1991.) u Župskoj ulici, u Kazalištu Marina Držića održan je program "Hommage à Milan Milišić“ u kojem su sudjelovali Perica Martinović, Marjan Nejašmić Banić, Hrvoje Sebastijan, Studentski teatar Lero te Ljubomir Buco Pende koji je i zapjevao na pozornici.

U foajeu KMD-a izložena je grafička mapa: "Vrt bez dobi" (Lukša Peko /Milan Milišić, 1986.) te grafike iz grafičke mape "Kad su golubovi umirali" (Lukša Peko, 1992.) posvećena Milišiću.

image
Božo Radić/cropix

- „Milan je i prije smrti surađivao sa smrću kao nijedan naš pjesnik“ - zapisao je Mario Kopić i nastavlja: „Romantičan i mističan, ali i obožavatelj tijela, taj noćnik ali i veselnik naučio nas je u kojoj mjeri smrt djelotvorna. Tako će se, uvjeren sam, i ovog listopadskog jutra pojaviti Milan u svom teatru, u svojoj strašnoj slobodi s blagim osmijehom koji pobjeđuje i krik. On, i plamen, i suza, i ruža, i šutnja, pročitala je Martinović.

Uvodno se obratila dogradonačelnica Grada Dubrovnika, Jelka Tepšić.

- Pedeset godina života dubrovačkog pjesnika, književnika, novinara, dramaturga i prevoditelja Milana Milišića utkalo se u Grad između dvije velike tragedije. Rođen je 6. srpnja 1941. godine, na samom početku krvavog Drugog svjetskog rata, a život mu je surovo prekinut u prvim danima Domovinskog rata, 5. listopada 1991. godine. No, iako prekinut u naponu stvaralaštva, Milišić je itekako ostavio dubok trag u kulturi svoga Grada. Svojim je beskompromisnim stavom prema društvu u kojemu je živio ostao dosljedan antimilitarizmu i negiranju konformizma. Stoga je dolazio u sukobe s nositeljima društva koje se u konačnici raspalo u krvavim ratovima. Grad, kojega je Milan toliko nesebično ljubio i koji mu je bio i motiv u stvaralaštvu i inspiracija i pokretačka snaga, zločinačkim je činom nečije ruke ostao bez svoga pjesnika. Utihnula je tog trenutka Milanova pjesma, prestali su teći stihovi, riječi i misli. Grad je izgubio, građani su izgubili, svi smo izgubili. Mrzeći rat i protiveći se oružju, stradao je od te i takve ruke. I otvorio knjigu stradanja Dubrovnika i njegovih građana  pod još jednim barbarskim napadom nehumanih i bezosjećajnih stvorenja, onih koji su predstavljali sve ono što Milan nije volio, sve ono što je prezirao. Ipak, nama su ostala Milanova djela. Ostali su stihovi, ostale su uspomene. A neke od njih s nama će danas podijeliti njegovi prijatelji i poznanici. Hvala mu za sve i neka mu je vječna slava, poručila je Tepšić.

image
Božo Radić/cropix

Pročitani su mnogi Milišićevi tekstovi, ali i tekst Davora Mojaša, Matka Sršena, Vedrana Benića, fragment iz ratnog dnevnika Pava Urbana i Marija Kopića.

 - Ne postoji nikakva smrt - smrt, postoji samo čovjek sa svojom smrću, završila je Martinović, citirajući Kopića.  

Scenograf je Marin Gozze, a program je priredila Brigita Masle Dražinić. Organizator je Grad Dubrovnik uz tehničku podršku Kazališta Marina Držića.

item - id = 1132544
related id = 0 -> 1147409
related id = 1 -> 1147092
03. prosinac 2021 12:16