Krajem protekle godine preminuo je Antonio Škorić, meštar od fotografije koji je svojim svjetlopisima neizmjerno obogatio dubrovačko i hrvatsko novinarstvo ali i fotoreporterstvo. Povjesničar umjetnosti Ivan Viđen podsjeća na lik i djelo gospara Škorića:
- Na splitskome je gradskom groblju Lovrinac prije nekoliko dana na posljednji počinak ispraćen dubrovački fotograf, novinar i kolekcionar Antonio (Lolo) Škorić koji je na protekli Božić u tom gradu umro u 62. godini. Iako je posljednjih godina bio krhkoga zdravlja, njegova je smrt došla iznenadno i onima rijetkima koji su ga poznavali, i onima brojnijima koji su znali za njega ili su ga nakon selidbe iz Dubrovnika "izgubili iz vida".
Ovi drugi na vijest o njegovoj smrti prisjetili su se da su ga nekada poznavali; nakon selidbe u Split prije dvadesetak godina živio je poprilično povučeno i u voljeni je grad pod Srđem dolazio relativno rijetko. Antonio Škorić bio je rođen u Dubrovniku 30. srpnja 1963. godine, a poriv za sakupljanjem pokazao se već vrlo rano jer je s pet godina učlanjen u filatelističko društvo. Osim poštanskih maraka i kovanica ubrzo je počeo pokazivati interes i za fotografiju jer su mu roditelji bili vlasnici fotografskoga obrta, prvo u Cavtatu, potom kratko na Korčuli i naposljetku u Lapadu. U obiteljskome okruženju "zarazio" se fotografijom i svime s njome povezanim i ta ga ljubav nije napustila do kraja života.
Prve je korake u fotografskoj karijeri van obiteljskoga okruženja, kao i svi Dubrovčani tog vremena, napravio u Foto kino klubu Marin Getaldić, da bi potom osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća postao slobodni fotoreporter koji je ponajviše snimao za Vjesnik, Dubrovački vjesnik i dubrovački omladinski list Laus. Tih je godina snimao velik broj fotografija čije je negative kao veliku vrijednost pažljivo do smrti pažljivo čuvao, a njegov je opus definitivno jedna zanimljiva kronika Dubrovnika osamdesetih godina. Iako je karijeru profesionalnoga fotografa prekinuo tijekom Domovinskoga rata, ljubav prema fotografiji i sakupljanju starih fotografija nije ga napuštala - dapače je s godinama i jačala - da bi naposljetku u Splitu otvorio i antikvarijat Aspalathos u kojemu je našao svoj pravi ambijent.
Nije stoga neobično da je u svojim iznimno rijetkim javnim nastupima znao reći da "koliko god on pokušava pobjeći od fotografije, ona uvijek nekako trči za njim". Prije nego se smirio kao vlasnik antikvarijata u Splitu mijenjao je više poslova. Bio je jedan od pokretača radio Lausa, posjedovao videoteke u Gružu, Lapadu i Montovjerni, bio suvlasnikom agencije za nekretnine… Bio je osebujna ličnost koja je uz sve turbulencije i promjene svjetozanorâ, modâ, tehnologijâ, politikâ i svega oko njega - uvijek postojano voljela dvije stvari: fotografiju i Dubrovnik.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....