Znanstvenik, autor, dugogodišnji prosvjetni radnik i doktor znanosti Nikola Tolja preminuo je 3. kolovoza u 85. godini života. Pored znanstvenih radova objavljenih u periodici, u razdoblju od 2007. do 2023. objavio je sedam opsežnih knjiga: "Moja Imotica" (2007.), "Imotica kakve više nema" (2008.), "Dubrovački Srbi katolici – istine i zablude" (2011.), "Uokvirene dubrovačke slike i prilike (1980.-2013.)" (2015.), "Stanovništvo i rodovi otoka Lopuda od 1614. - 2016." (2018.), "Rječnik dubrovačkog govora" (2020.) i "Hrvatski necivilizacijski kulturološki omnibus s osobitim pogledom na Dubrovnik" (2023.).
Upravo je posljednju knjigu Tolja predstavio u prostorima Udruge antifašista Dubrovnik 30. ožujka ove godine. Bio je istaknuti i dugogodišnji član Udruge, a upravo je prilikom predstavljanja, doktor znanosti i recenzent knjige, Zdravko Bazdan, komentirao kako je Tolja pravi intelektualac koji je u 16 godina objavio sedam opsežnih djela s ukupno 4.000 stranica relevantne i recentne literature.
Tolja je za knjigu o dubrovačkim Srbima katolicima dobio Nagradu Dubrovnika 2011., a posebnu pažnju, ali i interes javnosti izazvao je "Rječnik dubrovačkog govora". Naime, Rječnik dubrovačkog govora autora Mihajla Bojanića i sestre mu Rastislave Trivunac rođ. Bojanić, koji je desetljećima pisan u Dubrovniku i Zagrebu, a 2002. objavljen u Beogradu uz zajedničko nakladništvo Srpske akademije nauka i umetnosti i njezina Instituta za srpski jezik, odlučio je iz ćiriličnog transliterirati u latinično pismo. Izvornik je objavljen kao 49. svezak edicije "Srpski dijalektološki zbornik", a transliterirani i prilagođeni Rječnik Tolja je objavio u vlastitoj nakladi.
Inače, prve dvije knjige o rodnom kraju i širem zavičaju, o Imotici, financirala je tamošnja zavičajna udruga, sve druge Tolja je tiskao u vlastitoj nakladi.
Tolja je rođen 22. listopada 1938. u Imotici. Nakon završene učiteljske škole, pedagoške akademije i filozofskog fakulteta 1979. upisao je dvogodišnji poslijediplomski studij, da bi 1984. magistrirao, a 1987. doktorirao stekavši akademsko zvanje doktora društveno-humanističkih znanosti iz područja filologije. Osim učiteljske škole koju je redovito pohađao, sve ostale stupnjeve stručno-znanstvene naobrazbe ostvario je uz rad. Čitav radni vijek proveo je dijelom u osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju, te dijelom kao istaknuti profesionalni politički radnik u prošlom društvenom sustavu. Kad je riječ o odgoju i obrazovanju, desetak godina bio je aktivno uključen u nastavni proces, a jednako toliko preveo je na rukovodećem položaju (tri godine direktor OŠ Topolo i osam godina direktor dubrovačke pomorske škole), popularne Nautike. Zbog privatnih okolnosti prijevremeno je umirovljen 1. rujna 1995.
NIKOLA TOLJA Lopud nikad u povijesti nije imao ni tisuću stanovnika
Desetljećima je u prošlome društvenom sustavu bio predano uključen u volontersko-politički rad i ostale društveno korisne aktivnosti, što je valorizirano kroz mnoga društvena priznanja čiji je nositelj: dva odlikovanja, tri plakete, nekoliko diploma, priznanja, pohvala i ostalih vidova priznanja. Nakon društvenih promjena nije pristupio ni jednoj političkoj stranci. Nastavio je neovisno i postojano društveno djelovati kao lijevo usmjereni intelektualac i znanstvenik.
Predmet njegovog znanstvenoistraživačkog interesa bila je povijest, etnografija, demografija, aktualna politička, društvena i kulturološka i jezična pitanja. Tri sredine bile su inspiracija i poticaj pri njegovu istraživanju: rodna mu Imotica i širi zavičaj, otok Lopud gdje je živio posljednjih šest godina i grad Dubrovnik, a često se kritički doticao i općedruštvenih pitanja u Hrvatskoj i nakon društvenih promjena.
- Za mene je znanost broj jedan, znanost ne može imati prijatelja ni ljubavi, mora biti objektivna, lišena emocionalnih natruha, a često se to ne shvaća, poručio je Tolja prilikom predstavljanja svoje posljednje knjige koncem ožujka.
Upravo je znanosti ostao vjeran, sve do kraja života.
Posljednji ispraćaj održan je u krugu obitelji na groblju Sv. Ane u Imotici.