Večeras s početkom u 19 sati će multimedijalna umjetnica Kristina Marić u Galeriji Flora izvesti performans ‘Walking on Eggshells‘.
- Performativna akcija Kristine Marić, koja će se odviti u dubrovačkoj Galeriji Flora, temelji se na očekivanjima i anticipacijama. U svakom smislenom oblikovanju priča, na raspolaganju su nam takozvane poznate činjenice, ali i one nepoznate. Što je što i što nije što – ostaje nam da saznamo. Ona će hodati po jajima. Doslovno. To je hod unutar instalacije. Dobro promišljen i utvrđen postav koji će biti izrađen unaprijed da bi se stvorio prizor duracijskog suspensa, koji će rasti sa svakim novim posjetiteljem, svakim pomakom kazaljke na satu, svakom promjenom u broju dana.
Bit će pitanja, od ozbiljnih i tužnih pa sve do začudnih i smiješnih; to je neizbježno. Na primjer, jesu li to prava jaja? Hoće li ona moći hodati po njima a da ih ne zdrobi? Koliko je tu jaja uopće? Je li ih itko točno izbrojao? Ako ne budu zgnječena, možemo li ih poslije pojesti? Flert s katastrofom svojstven emocionalnim huliganima utjelovljen je u obećanju akcije koja ovdje, međutim, biva odgođena. Ostajete nezadovoljeni, i želite sve više i više.
Ovo je klasičan potez. Započinjete s obećanjem da ćete učiniti to i to, a onda napravite mali odmak i kažete, hej, hej, stani malo, čekaj, pusti da mašta preuzme stvar. Ruku na srce, koliko ste puta zamišljali taj čin, izrekli to naglas, koliko ste puta to zapravo učinili? Izložba se otvara u dogovoreno vrijeme, kontekst je sasvim vjerodostojan, pod je prekriven jajima, a s obje strane ima dovoljno prostora da posjetitelji mogu tuda prolaziti; proizvodi prirode, jaja, izgledaju zaista stvarno (ali jesu li stvarna, jesu li stvarno stvarna?), a onda nastupa okrutnost. Jer dugo, zbilja dugo, ne događa se ama baš ništa.
Postoji samo čekanje, a kako svi već znamo (znamo to dobro), čekanje je najteži dio. Prolazi jedan dan, pa drugi, a kalendar nikada ne laže – dana je još mnogo. Ali prije toga: čekanje. Kristina Marić se opet – kao što je često činila u svojoj karijeri – igra vatrom. I da, o, da, vatra gori, vatra plamti, a i liječi, nadajmo se. Kristina se sa zadanom situacijom suočava direktno, u poznatoj metafori koja se približava lošem i dosadnom klišeju. Pritom ona tu metaforu ne koristi tek kao banalnu usporedbu, nego podiže uloge, pokreće akciju.
I upravo ovdje, dragi moji, događa se nešto nestvarno. Možemo to nazvati magijom svakodnevnih pretpostavki. U fizičkom suočavanju s čistom banalnošću metafore odvija se nešto neočekivano. To je trenutak kad potencijalnost tvrdi da može postati aktualnost. Slijedi buđenje – žestoko buđenje. A cijelo to vrijeme pitanja se i dalje nižu: hoće li ona stvarno to učiniti? Hoće li je boljeti? Što ako padne, trebamo li joj pomoći? Tko je odgovoran, samo to me zanima – tko će počistiti taj nered? I samo da jaja budu dobra, ne smiju biti pokvarena… moramo štititi javno zdravlje…
Walking on Eggshells Kristine Marić počiva na hrabrom i produktivnom pristupu stvaranju. Riječ je o neprekidnoj razmjeni, neumornom kretanju naprijed i natrag. Dajete puno – a onda to uzmete natrag. Brzo i žestoko, divno i nježno – nije važno, dok god razmjena traje. Očekivanja rastu, podižu se na višu razinu, a onda, čim napokon krene performativni dio, sve završava i prije nego što na vašem kuhinjskom radiju odsvira klasična pop pjesma (ili dvije, a možda i tri).
Ali vi poslušajte, i to dobro. Potrudite se da budete ondje i tada, u trenu kada to postane ovdje i sada. Budite ondje i svjedočite tom činu – hodanju po jajima. Budite ondje i osjetite nadahnuće. Ali imajte na umu sljedeće: prije nego što to pokušate izvesti kod kuće, svakako to uvježbajte kod susjeda. Znate, sigurnost je na prvom mjestu, napisala je u popratnom tekstu Mika Hannula.
O umjetnici
Kristina Marić multimedijalna je umjetnica. Rođena je 1990. u Đakovu. Diplomirala je 2015. na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, na Odsjeku za likovnu umjetnost (danas Akademija za umjetnost i kulturu). Aktivno izlaže na izložbama i festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu (Zagreb, Split, Beč, Rim, Göteborg, Budimpešta, Sarajevo, Beograd i dr.). Boravila je na umjetničkim rezidencijama u Mađarskoj, Litvi i Austriji. Dobitnica je više nagrada za svoj rad, među kojima izdvaja: Zlatna lubenica 5.0 (Pula, 2021.), Druga nagrada 57. zagrebačkog salona (Zagreb, 2022.), nagrada Ex Aeuqo 28. slavonskog biennala (Osijek. 2022.). 2018. bila je finalistica Nagrade Radoslav Putar -YVAA, Instituta za suvremenu umjetnost u Zagrebu. Radi na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, na Odsjeku za vizualnu i medijsku umjetnost.