Dubrovački slikar Vedran Grabovac otvorio je u prizemlju Narodne knjižnice Grad izložbu „Pobjeći u sliku“. U ime domaćina, uvodno se okupljenima obratila ravnateljica Dubrovačkih knjižnica, Jelena Bogdanović te im zahvalila na dolasku.
- Jako sam sretna što prostor Knjižnice koristimo za različite prigode i različite susrete i za ovu izložbu gospodina Vedrana Grabovca, kazala je ravnateljica.
O samoj prirodi izložbe na kojoj je predstavljeno 14 Grabovčevih radova govorio je povjesničar umjetnosti Marin Ivanović.
- Važno je isticati to da u Dubrovniku treba biti što više prostora u kojima umjetnici mogu pokazati ne samo svoja djela, nego i ono što trenutno rade u svom ateljeu, a što nama kao publici omogućava kontinuirano praćenje stvaralaštva umjetnika koji u Dubrovniku žive. Slikarstvo Vedrana Grabovca nije nepoznato u ovome gradu, bilo je nekoliko vrlo uspješnih izložbi, pogotovo izložbi iz ovog ciklusa. Dakle, ovaj je ciklus Vedran Grabovac pokazivao dosad, čini mi se, dva puta vrlo uspješno i ono što me fasciniralo kad smo razgovarali o tome što će izlagati jest to da je upravo nastavio raditi ovu svoju seriju takozvanih „mlječika“. A, zapravo je riječ o krajolicima iako je mlječika kao biljka nekakav neposredni izvor nadahnuća ili izvor za motiv ovih slika, on se transformira u jedan slikarski znak, on prestaje biti mlječika, on nije nikakvo opisivanje prirode, nego je slikanje jednog duhovnog krajolika, svog neposrednog okoseblja, a zapravo našeg neposrednog primorja, kazao je povjesničar umjetnosti te nastavio:
- Najdalje je Palagruža kao nekakva točka inspiracije, kao nekakvo referentno mjesto koje kao otočić u našoj memoriji ima ikoničko mjesto. To je taj vizual otoka koji izranja iz mora, iz pučine i pojavljuje se na njegovim slikama i krajolicima vrlo figurativno, al i ta mlječika koju vidimo nam na trenutak može djelovati kao nekakav onostrani pejzaž ili pejzaž s nekog drugog planeta, pogotovo na slikama koje nemaju horizonta. Velikih je usjeka i klanaca i nečega što po morfologiji ne pripada našem okružju, našem primorju. To nam govori o Vedranu Grabovcu prvenstveno kao slikaru, njegovo promišljanje nije opisati mjesto, nego izraziti vlastiti ekspresiju. Vedran Grabovac ponikao je iz ove likovne tradicije, ima i publiku koja ga kao takvoga podržava, unutar te likovne tradicije puno je toga što samo penetrira u čovjekovo tkivo, ulazi u stvaratelja iako on to čak i ne želi, ne možemo pobjeći od naše likovne tradicije a dobro je kad to niti nećemo. I onda se uz određene prijatelje, poduke, razgovore, druženja i naravno, kroz desetljeća bavljenja nekim temama, stvari iskristaliziraju kao što su to u ciklusu Vedrana Grabovca, zaključio je Ivanović rekavši da se radi o 'izvrsnom likovnom ciklusu'.
Nekoliko riječi rekao je i slikar.
- Stavio sam neki svoj naslov izložbe, ali poštujem Marina Ivanovića, naslov je njegova ideja i poštujem to. Naslov „Pobjeći u sliku“ je nešto 'ludo' kao što su i slike 'lude'. Od čega pobjeći?! Od korone! (smijeh) Slike same po sebi, ovi buseni paraju koronavirus! Ima dosta novih i starih slika. Robert Kralj me zvao bi li otvorio izložbu, rado sam pristao. No, vratio sam se na moje 'bivše slikanje', to su pejzaži koje jako volim slikati, a počeo sam raditi s uljem i to se sporo suši. I tako smo izložili 'mlječike', a ima i novih slika. Ima 'milijun' udaraca penilom i to je stvarno naporan rad. Najviše i najdraže mi je raditi žutozelenu kombinaciju, a sive slike koje sam donio bile su u 'bunkeru', nikad nisu bile izlagane. Najdraža mi je ustvari boja. Zahvaljujem Dubrovačkim knjižnicama, Robertu Kralju, mom dragom prijatelju Josipu Škerlju koji je ovo ovako postavio, a najviše zahvaljujem Marinu Ivanoviću koji je nesebično došao iz Mostara da bi otvorio izložbu i napisao nešto lijepo što treba pročitati dva-tri puta jer je lijepo, komentirao je autor izložbe koja ostaje otvorena do 17. svibnja.