Dubrovački povjesničar umjetnosti i konzervator, dr.sc. Antunu Baći dobitnik je nagrade za knjigu "Arhitektura Dubrovnika između dva svjetska rata" (nakladnici: Institut za povijest umjetnosti, Art Tresor), koju godišnje dodjeljuje Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske. Knjiga je predstavljena početkom veljače ove godine.
- Povjesničar umjetnosti dr. sc. Antun Baće pruža u monografiji Arhitektura Dubrovnika između dva svjetska rata cjelovit uvid u arhitekturu, graditeljstvo i urbani razvoj južne Hrvatske od Cavtata do Trstenog, uključujući i Elafitske otoke. Promatrano razdoblje prošireno je s jedne strane vremenom od pada Dubrovačke republike do kraja Prvog svjetskog rata a s druge godinama Drugog svjetskog rata čime je Baće problemski zaokružio svoje istraživanje. Riječ je o temeljitom znanstvenom istraživanju do sada tek fragmentarno istraživane dubrovačke arhitektonske baštine 20. stoljeća. U knjizi se analiziraju najvažniji primjeri iz ukupnog korpusa izgradnje tog razdoblja koje je procijenjeno na 600-tinjak novogradnji, čemu treba još pribrojiti i brojne adaptacije, dogradnje i nadogradnje postojećih građevina. Baće se nije rukovodio samo načelom arhitektonske kvalitete, već je nastojao dati širu sliku tadašnje arhitektonske produkcije. Uz vrhunska djela priznatih arhitekata, obradio je i djela brojnih lokalnih graditelja.
- Na dubrovačkom području otvorio se tijekom međuraća prostor za djelovanje arhitekata iz drugih sredina. Svakako je najznačajniji dolazak Nikole Dobrovića iz Praga, koji je tu ostvario izniman, europski relevantan opus. Zagrebački arhitekti Mladen Kauzlarić, Stjepan Gomboš, Lavoslav Horvat, Harold Bilinić, Drago Galić, Zdenko Strižić, Bela Auer postavili su svojim djelima visoke standarde i pokazali kako je moguće izmiriti načela moderne arhitekture s osobitostima lokalnog graditeljskog nasljeđa. Tu su i splitski arhitekti Ivan Ivačić, Fabijan Kaliterna i Budimir Pervan. Nadalje u Dubrovniku su svoj trag ostavili i Jože Plečnik, Ivan Meštrović, Heinrich Lauterbach. Djelovanje nekih dubrovačkih arhitekata i graditelja bilo je potpuno nepoznato i neobrađeno pa se tako u znanstvenu literaturu prvi puta uvode imena Joza Dražića, Fridricha Valente, Draga Pogačića, Rikarda Trostmana, Vilima Doršnera i mnogih drugih. Autor je obradio najznačajnija ostvarenja ali i nerealizirane projekte, te je valorizirao njihov značaj u kontekstu hrvatske arhitekture. Preispitane su pojedine atribucije i datacije i donijete su nove, što je pridonijelo poznavanju opusa pojedinih arhitekata i graditelja. Monografija je nastala istraživanjem postojeće znanstvene i stručne literature, suvremene periodike te arhivske dokumentacije, pa tako u slučaju obrađene građevine doznajemo o povijesnim okolnostima nastanka, projektantima, naručiteljima, te najznačajnijim arhitektonskim karakteristikama. Knjigu resi i vrijedna vizualna građa: brojne reprodukcije malo znanih ili neznanih arhitektonskih nacrta i starih fotografija. Ova knjiga moguća je paradigma za buduće obrade arhitektonskog stvaralaštva tog razdoblja i u ostalim gradovima Hrvatske, stoji u obrazloženju.