Dubrovački akademski kipar Josip Ivanović s kolegama izlagao u Bugarskoj

Jedan od najstarijih gradova na tlu Europe jest Plovdiv, smješten na obalama rijeke Marice u južnoj Bugarskoj. Predstavlja jedan od značajnijih kulturnih, sveučilišnih i gospodarskih centara jugoistočne Europe te je ugostio umjetnička djela tri suvremena hrvatska umjetnika među kojima je i Josip Ivanović, akademski kipar koji četiri desetljeća živi i stvara u Dubrovniku. Pored Ivanovića na izložbi „Stopama Strossmayera“ predstavljeni su radovi akademskih slikara i profesora na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu Tomislava Buntaka i Maje Rožman.

Izložbeni projekt rezultat je suradnje Nacionalne zajednice Bugara u Republici Hrvatskoj i njezina predsjednika Raška Ivanova, Hrvatsko-bugarskog društva „Stjepan Jurinić“ i predsjednika Rumena Bojadžijeva te likovnog i književnog kritičara Milana Bešlića, kustosa izložbe koji potpisuje predgovor kao i izbor umjetnika.

Izložbom se željelo prisjetiti na stoljetno bugarsko-hrvatsko prijateljstvo i uspješnu suradnju kao i na đakovačkog biskupa, Josipa Jurja Strossmayera koji je u povijesti kao preporoditelj odigrao važnu ulogu za bugarski narod i razvoj bugarske nacionalne svijesti. Izložba „Stopama Strossmayera“ postavljena je u „Galeriji Kapana“ u Plovdivu. Milan Bešlić koji je autorski priredio više od stotinu izložbi suvremenih hrvatskih umjetnika u Hrvatskoj i inozemstvu, u predgovoru izložbe dao je analizu, kontekst i uvid u likovno stvaralaštvo tri izabrana umjetnika – Josipa Ivanovića, Tomislava Buntaka i Maje Rožman.

O stvaralaštvu Josipa Ivanovića možemo govoriti iz više perspektiva jer se u svojem dugogodišnjem umjetničkom radu koristio različitim likovnim medijima od crteža, grafike, slike do kazališne scenografije. Posebno valja istaknuti njegove skulpturalne radove u staklu, metalu, bronci i drvu, od kojih je nekolicina izvedena u javnom prostoru. Bešlić u pregovoru ističe „kako je kod Ivanovića u zadnjim ciklusima primjetan proces sužavanja motivskoga repertoara te autorovo fokusiranje na jednu temu koju konzekventno problematizira pod naslovom Autići. Razvijajući taj ciklus posljednjih 10 godina, razaznajemo da je slikar u novom stvaralačkom procesu otvorio svoju novu temu, nedvojbeno univerzalnih obilježja koja se eksplicitno izražavaju naslovom Autići. Pokrivajući tim i takvim naslovom tako složenu i aktualnu temu koja determinira civilizacijski egzistencijalni kontekst, a nije pretjerano kazati i opće ljudsku planetarnu strukturu, Josip Ivanović deminutivom naglašava augmentativno, umanjenicom uvećava problemsku komponentu teme, dok ironijskom vedrinom prožima njezin tragizam, svjetlom humora obasjava tamu apsurda. Slikar lucidno opservira univerzalnu temu urbane svakodnevice pretrpane eko problematikom i zatrpane ljudskom neljudskošću koja ne potire samo estetsku sastavnicu krajolika, nego zacrnjuje i briše egzistencijalni prostor vlastitoga postojanja pa i same ljudske biti u čovjeku. Devastirani urbani prostor djelo je devastirane ljudskosti čiji se zrcalni oslik razaznaje u likovnom diskursu Josipa Ivanovića kao iskonski ljudski otpor devastaciji i protest izražen autentičnim slikarskim postupkom sugestivne izražajnosti.

Raznolikost likovnih medija, zaključuje Bešlić, prisutna je i kod Maje Rožman koja se uz Josipa Ivanovića također predstavila bugarskoj publici. Bešlić zapisuje „kako se osim u tradicionalnim likovnim medijima, Rožman jednako uspješno izražava i u intrigantnom području suvremenih medija, primjerice, instalacija i umjetničkih knjiga u kojima je također ostvarila zapažena autorska djela. Tomislav Buntak treći je izabrani umjetnik, a njegovo iznimno crtačko umijeće i slikarske vještine, prema Bešliću, prožete su osebujnom imaginacijom po motivima grčke mitologije i kršćanske baštine koji oblikuju umjetnikov osebujan likovni svijet. Toni Barać