Nakon izložbe „Susret u depou“ u studenom 2015. i „Susreta u depou II.“ u studenom 2018. dubrovačka umjetnica Dubravka Lošić u sklopu 70. Dubrovačkih ljetnih igara javnosti će 7. kolovoza s početkom u 21 sat predstaviti izložbu „Susret u depou III“. Upravo taj treći Susret u njezinoj radionici u prostorijama bivše uljare u Radeljeviću bio je povod novinarskom susretu za Dubrovački.
SLIKARSTVO ILI MEDICINA
Prije samog razgovora rekli ste kako je bila „greška upisati slikarstvo“ ?
Razmišljala sam o grešci u smislu da kroz slikarstvo daješ nešto jako osobno, intimno drugima. Osoba sam koja voli biti negdje u pozadini, biti promatrač. U tom je smislu moja odluka „greška“, ali onda je greška sve! (smijeh) Možda zato moje slikarstvo izgleda ovako – prilično hermetično.
Zašto uopće slikarstvo?
Već negdje s 11 godina razmišljala sam o slikarstvu. Zatim je bilo: slikarstvo ili medicina. Riječ je o potpuno oprečnim dvoumljenjima, a možda i ne?! Ali pri završetku Srednje primijenjene škole u Zagrebu, to više nije bilo upitno.
Što vas je inspiriralo kroz sve ove godine?
O inspiraciji mi je teško govoriti jer me na rad potaknu naizgled potpuno beznačajne stvari. To je konstantno razmišljanje i promišljanje. Negdje se potisne tijekom dana, ali si – kao i u svakom poslu – stalno u tome. Sam motiv nikad mi nije bio na prvom mjestu i sve je manje važan. Kao primjer, jedna plastična ruža bila je povod za ciklus koji se „provlači“ već desetljećima, ali bitnije je sve ono ispod, iznad ili sa strane od te ruže.
Cijeli razgovor možete pročitati u tiskanom izdanju Dubrovačkog vjesnika!