Najpoznatije pjesme dubrovačkog skladatelja Đela Jusića zazvonit će Koncertnom dvoranom Vatroslav Lisinski u Zagrebu 17. rujna s početkom u 20 sati na humanitarnom donatorskom koncertu. Koncert “Jusići pjevaju Jusića” na pozornicu će dovesti Emu, Paulu i Đela Jr. Jusića koji će izvesti skladbe Đela Jusića. Međutim, naručivanjem ulaznica i slijedeći upute elektronskom poštom očekuje se, stoji u najavi koncerta, donacija od barem 10 eura po svakoj ulaznici. Naime, prikupljena sredstva namijenjena su Dječjem odjelu Opće bolnice Dubrovnik. Više o koncertu koji organizira Društvo Dubrovčana u Zagrebu za Dubrovački je ispričala Jusićeva unuka Ema koja je i sama zaplivala glazbenim vodama.
Veliki obiteljski projekt
Tko je i kako osmislio koncept koncerta “Jusići pjevaju Jusića”, kako ste došli do ideje, zašto koncert baš sredinom rujna?
Često smo o tome doma razgovarali. Nedugo prije nego se nono razbolio počeo se planirati veliki koncert njemu u čast. Nažalost, kako se razbolio, nekoliko se puta datum koncerta mijenjao, ali nažalost nije se uspio realizirati. Kako je nono umro netom prije korone (31. 5. 2019.), a znamo da je to razdoblje kad je sve bilo zatvoreno, tako je taj koncert ostao želja za neka buduća vremena. S obzirom da je ove godine bila peta obljetnica njegove smrti, želja nam je bila to obilježiti na ovaj “obiteljski” način. Moji roditelji zajedno održavaju koncerte, a ja kao jedina nonova unuka koja se bavi glazbom bila sam logični odabir da budem dio te priče. Nono je polagao velike nade u mene i zato sam za ovaj koncert posebno emotivno vezana. Kako smo svi u obitelji i članovi Društva Dubrovčana, posebno smo počašćeni time što upravo Društvo Dubrovčana organizira ovaj koncert.
U najavi stoji kako će se na koncertu izvoditi neke od najljepših skladbi Đela Jusića, što će se točno naći na repertoaru? Hoće li se možda pjevati i pjesme Ibrice Jusića?
Ovaj koncert posvetili smo isključivo Đelu Jusiću. S obzirom da je njegov opus itekako širok i raznovrstan, a za mnoge njegove skladbe ljudi već odavno misle da su tradicionalne, sigurna sam da će veliki dio koncerta publika pjevati zajedno s nama, a već su u planu i neki drugi projekti na ovu temu gdje će biti još puno iznenađenja. Želja nam je bila da dio ovog koncerta bude i Ibrica, ali nažalost, s obzirom na to da se svi bavimo istim poslom gdje nam je većina obaveza unaprijed raspoređena, bilo nam je jako teško, da ne kažem nemoguće, uskladiti slobodne termine njegove, moje, mojih roditelja, sa slobodnim terminima dvorane. Ali, kao što sam “prišapnula”, u planu je veliki zajednički obiteljski projekt gdje ćemo svi biti uključeni, a koji ćemo uskoro predstaviti.
Kako teku pripreme? Pripremate li goste iznenađenja, neke manje poznate pjesme ili obrade dobro znanih pjesama?
Bazirali smo se na one najpoznatije pjesme iz raznih žanrova. Cilj nam je obilježiti tu obljetnicu u radosti života i svega onog lijepog što je nono ostavio iza sebe, tako da ćemo na ovom koncertu pjevati one najpoznatije jer nam je želja da svi pjevaju s nama. Kaže se da čovjek živi dok je u sjećanju tako da sam sigurna da će tu večer nono cijelo vrijeme biti s nama.
Od Dubrovnika do Zagorja
Zašto ste se odlučili prihod od ulaznica namijeniti Dječjem odjelu Opće bolnice Dubrovnik?
Moji roditelji svake godine odrade nekoliko humanitarnih koncerata od kojih sredstva doniraju, a isto tako nekoliko puta godišnje počaste svojim nastupom domove za stare i nemoćne. Kažu da svatko od nas uvijek treba odvojiti dio od sebe i pokloniti onima kojima to treba. Tako su odgojili i sestru mene i onda je ovo samo logičan slijed. A kad smo razgovarali kome namijeniti sredstva, htjeli smo da to bude Dubrovnik jer je Grad bio nonu u srcu zauvijek. Tada je pala odluka da to bude Dječji odjel bolnice jer tu sredstava nikad nije previše.
Kakav odjek očekujete, bit će vjerojatno puno Dubrovčana sa zagrebačkom adresom, ali i Zagrepčana. Kako na skladbe i pjesme gleda ‘kontinentalna’ publika i što mislite, kako će prihvatiti ovaj koncert u Lisinskom?
Znam da ćemo mi dati sve od sebe i da će to biti jako emotivan koncert. Sigurna sam da će publika to prepoznati. Nonova glazba bila je bliska svima - od Dubrovnika do Zagorja. Ponekad i ja ostanem bez teksta kad razmišljam koji je nono bio genije. I dječje skladbe, Mali raspjevani Dubrovnik, i Dubrovački trubaduri, i klape, i mjuzikli, i filmska glazba, i klasična djela, sakralna glazba... zaista jedan veliki talenat.
Postoji li još netko tko Vam je dao podršku za ovaj koncert a voljeli biste mu se javno posebno zahvaliti?
Podrške stižu sa raznih strana od prijatelja, poznanika, kolega i to me jako veseli. Tako da mi je teško sad posebno nekog izdvojiti. Od srca hvala svima!
Što Vama kao unuci znači ostavština Vašeg djeda? Prošlo je pet godina od njegovog odlaska, čega se i danas rado sjetite, koja Vam je najdraža uspomena na slavnog djeda?
Moj djed je meni ujedno bio i moj veliki uzor. Puno smo vremena provodili zajedno tijekom mog odrastanja i zaista sam sretna da sam imala prilike učiti od takvog muzičkog genijalca. Nažalost, bolest je učinila svoje i razdvojila nas na neko vrijeme, ali znam da je on i dalje tu sa nama i da prati moj rad i ponosi se time. Kad god osjetim miris lule u gradu, osvrnem se da vidim gdje je, ali mislim da će to uvijek biti tako. To me oduvijek asociralo na njega i taj miris je uvijek bio znak da nono dolazi.
I sami se bavite glazbom, koliko Vas u tome inspirira djed? Privlači li Vas više izvođenje pjesama ili njihovo pisanje? Koliko Vas inspirira Grad?
Uvijek je govorio kako je sretan što sam se odlučila baviti glazbom i kako vidi puno potencijala u meni, samo da nikad ne odustajem. I toga se i dan danas držim. Kroz djetinjstvo sam zaista imala od koga učiti; od nona, mame, tate…pa i s mamine strane imamo velika glazbena imena… svi su zaista izuzetno talentirani glazbenici i drago mi je da mogu nastaviti taj put i da imam dobro znanje iza sebe zahvaljujući svojoj obitelji. Ja jednako uživam u pisanju pjesama, kao i u izvođenju. Pjevati obožavam i to me smiruje, dok me pisanje odvede u jedan potpuno drugi svijet gdje me nitko ne zna i gdje ja nikog ne znam. Samo papir, olovka i ja. Inspiraciju crpim iz različitih izvora, bilo to osobno iskustvo, iskustvo mojih prijatelja ili čak nepoznatih ljudi, slike.. ali i naravno Grad. Dubrovnik sam po sebi priča priču i s tim i nosi puno kreative kad je u pitanju umjetnost. Definitivno mi daje inspiraciju i nadam se da ću uskoro i objaviti pjesmu za koju me inspirirao upravo lijepi Dubrovnik.