Tvrdnje glasnogovornika Ministarstva obrane Ruske Federacije, Igora Konašenkova, koji je prije nekoliko dana izjavio da su Rusi u Donjecku uništili dva američka višecijevna raketna sustava HIMARS, kao i brojno streljivo namijenjeno za ovo precizno oružje - nisu točne, piše Slobodna Dalmacija.
Svi HIMARS-i koji su Rusima, kao ni jedno drugo oružje u Ukrajini utjerali strah u kosti, neoštećeni su, a zbog njihove iznimne učinkovitosti, administracija Joea Bidena uskoro šalje još četiri sustava čime će ih ukupno biti 16. General Mark Milley, predsjednik Združenog stožera koji se pred novinarima pojavio zajedno sa američki ministrom obrane Lloydom Austinom izričito je ponovio da vojska ruskog predsjednika Vladimira Putina nije uništila niti jedan od topničkih raketnih sustava visoke pokretljivosti koji su isporučili Amerikanci.
"Rusi do danas te sustave nisu eliminirali i ja kucnem u drvo svaki put kad tako nešto kažem", rekao je Milley novinarima dodajući kako su Ukrajinci vrlo učinkoviti u njihovom korištenju.
Gađaju u dlaku
Od konca lipnja, Ukrajina je HIMARS-ima uništila više od 30 važnih ruskih skladišta streljiva i zapovjednih mjesta, prethodno predalekih od crte bojišnice da bi do njih mogli doći tradicionalni projektili. Koliko su im HIMARS-i zagorčali ratovanje, priznaju i brojni ruski blogeri na kanalu Telegram, koji su konsternirani kako cijelo punjenje pada skoro u dlaku precizno, jedno pored drugoga dok se većina raketnih projektila kod drugih sličnih sustava pri maksimalnom dometu rasprše na sve strane. Roman Saponkov, popularni ruski vojni bloger koji s Putinovom armijom odlazi na prve linije bojišnice opisao je da je imao priliku iz prve ruke vidjeti kako HIMARS-i praše po njihovim položajima.
"Svjedočio sam napadu HIMARS-a na Černobajevku u Hersonu. Bio sam pod vatrom mnogo puta i prilično me šokiralo što je cijelo punjenje, pet ili šest raketa, gađalo praktički u novčić, jedan kraj drugoga. Kasnije istog dana vidio sam kako se na sve strane raspršilo punjenje iz samohodnog višecijevnog raketnog sustava Uragan, a neeksplodirane rakete ostale su zaglavljene u poljima… Nakon HIMARS ovo ne izgleda ozbiljno... Isto područje je kasnije granatirano haubicama, također uz puno promašaja. Da je u pitanju bio HIMARS mete bi bile pokrivene od prve – ocijenio je ruski bloger.
Zašto su HIMARS-i toliko moćni i po čemu su drukčiji?
Tajna je u brzini njihovih ispaljenih raketa koje krenu punom snagom, a onda što se više približavaju cilju usporavaju i točno ciljaju. Također vrlo su mobilni, velikom brzinom se mogu evakuirati prije nego što neprijateljske snage lociraju mjesto napada.
Maksimaln brzina projektila je oko 85 do 90 kilometra na sat, a u početnom dijelu putanje prema cilju raketa prelijeće liniju fronta visoko i u tom dijelu izbjegava rusku protuzračnu obranu leteći maksimalnom brzinom. Najveća početna brzina koju raketa dostiže za svega nekoliko sekundi iznosi oko 1250 metara u sekundi. Jasno je da, što je brzina veća, opasnost od PZO-a je manja. Kad ode duboko iza neprijateljske linije lagano usporava i spušta se na manju visinu.
Za razliku od ostale klasične raketne artiljerije, putanja ispaljene rakete M31 ima balističku krivulju samo u jednom dijelu leta. Ona na tridesetom kilometru nakon ispaljenja, doseže najvišu točku putanje koja je oko 28 kilometara. Tada se spušta u silazni dio, i na visini od 10 kilometra leta prelazi u planiranu putanju.Taj se manevar postiže krilima. U tom dijelu raketa leti prema cilju promjenjivom brzinom između 570 i 370 metara u sekundi što je i dalje brže od brzine zvuka. Na krajnjem doletu do cilja - raketa leti 220 metara u sekundi.
Lanser se može i brzo premjestiti vojnim transportnim zrakoplovom C-130, a dovoljna je minuta da se bacač napuni novim raketama. Topničke rakete najvećeg dometa koje su trenutno dostupne za ove sustave su precizno vođene rakete M30 (bojeva glava s podstreljivom, višestrukim eksplozivnim punjenjem) i M31 (jednostruka bojeva glava), koje su vođene GPS/INS sustavom i mogu pogoditi ciljeve na udaljenosti od oko 70 kilometara
Ruski kanal Voenny Osvedomitel zamjera vojnom vrhu što preventivni koraci za zaustavljanje posljedica od sustava kao što je HIMARS, nisu poduzeti prije početka rata jer Rusija sad ne može samo tako raspršiti postojeća zapovjedna mjesta s obzirom na arhaične komunikacije i centralizirani sustav upravljanja.
Vojske Ruske Federacije ima moćne teritorijalne i trupne PZO sustave, međutim, pojavljuju im se problemi u koordinaciji ta dva sustava i međusobnoj raspodjeli zadataka i identifikacije letjelica.
Prošli tjedan dogodilo se tako da su zabunom srušili vlastiti bombarder SU-34 vrijedan 36 milijuna dolara iznad ukrajinske istočne regije Luhansk. Zrakoplov je oboren u blizini Alčevska koji je pod okupacijom proruskih separatističkih snaga. Pilota je oborila vlastita PZO pedeset kilometra unutar teritorija pod ruskom kontrolom. To je bio jedan od samo deset novih Suhoja Su-34M u službi 277. ruske pukovnije bombarderskog zrakoplovstva, koja je raspoređena bliže Ukrajini kako bi podržala rusku invaziju.
Nije jasno koja je ruska protuzračna obrana oborila dvomotorni nadzvučni Su-34, pretpostavlja se da je to bila baterija S-400 dugog dometa. Također nije jasno što je tu pošlo po zlu budući da Su-34, poput većine modernih ratnih zrakoplova, ima radio transponder za identifikaciju prijatelj ili neprijatelj koji upozorava prijateljske snage na njegovu prisutnost.