Dok svijet trese rat u Ukrajini, a niti pandemija još nije otišla u povijest, u Hrvatskoj postoji mala skupina uzaludnih entuzijasta, njih petoro, koji si mogu priuštiti luksuz da, prema najavi iz Matice hrvatske, “u miru i tišini, bez izlaska u medije” do ljeta ili najkasnije najesen dovrše nacrt Zakona o hrvatskom jeziku, piše Slobodna Dalmacija.
Na projektu koji je najavio predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran rade akademici Mislav Ježić, August Kovačec i Stjepan Damjanović, te jezikoslovci Tomislav Stojanov i Mario Grčević. Budući da je riječ ipak o zakonu, u tome će im dati ruke i neimenovani pravni stručnjaci.
Zadnji put kad se u Hrvatskoj zakonski normirao jezik – zasad, na sreću, i posljednji – bilo je to u NDH, sa zakonom o čistoći hrvatskog jezika, a čistilo ga se prije svega od srbizama, uz predviđene kazne radi “zaštite čistoće jezika i pravopisa”.
Sjećate li se, vi dovoljno stari, prezrenog Vukojevićevog prijedloga zakona iz 1995. godne pisanog, osim standardnim hrvatskim jezikom, i tzv. korienskim odnosno ustaškim pravopisom? Uz njega se pojavila i paralelna ideja da se kaznenim zakonom propiše zatvor od tri mjeseca do tri godine za svakoga tko u “javnom govoru ili drugom pisanom tekstu veličine jednog autorskog arka uporabi više od pet srpskih riječi te toliko anglizama ili drugih tuđica”.
Sam Vice Vukojević pak u svom je prijedlogu predviđao zatvor do godinu dana te globe do 50.000 kuna. Nije prošlo, čak ni tada, usred devedesetih, ali ideja nije izumrla.
Ne tako davno, prije pet godina, skupina jezikoslovaca krenula je u akciju spašavanja hrvatskog jezika zbog "aktualizacije stvaranja zajedničkog srpskohrvatskog jezika", a sama Matica hrvatska je 2013. iznijela prijedlog strogih kazni za one koji ne bi provodili jezični zakon.
Svaki od spomenutih pokušaja, a nisu bili jedini, izazvao je uglavnom sprdnju ili zgražanje, tako da nije jasna motivacija za ovaj novi . I to u društvenom, ekonomskom, da ne kažemo i – povjesnom kontekstu koji bavljenje hrvatskim jezičnim pitanjem u ovom trenutku svodi na svojevrsnu ezoteriju. Ali, neki, eto, imaju dovoljno "mira i tišine" da se bave takvim zanimacijama.
No, Miro Gavran uvjeren je da će ovaj put biti riječ o "integrativnom zakonu, koji će nas sve povezati na lijep način te biti jednoglasno usvojen u Saboru." Pravopis očito nije dovoljan, a evo – po njemu – i zašto:
"Godinama se mnogi od 4000 članova Matice pitaju što je sa Zakonom, budući da su mnogi od njih vezani uz književnost. Znamo da su brojne zemlje, od Rusije do Francuske, Španjolske i Švedske, pa i one manje poput Litve i Slovenije, donijele svoje zakone. Zato smo odlučili okupiti izrazito stručne i odmjerene ljude te smo se dogovorili da će raditi u miru i tišini, bez izlaska u medije, kako bismo pripremili kvalitetan prijedlog."
Možemo li takav doista očekivati, uzevši u obzir da radnu skupinu Matice hrvatske vodi "odmjereni" Mario Grčević, bivši pročelnik Hrvatskih studija i jedan od najbližih suradnika Sande Ham u uredništvu časopisa "Jezik". One Sande Ham koja je izazvala opći podsmijeh nakon što se bila založila da se serija "Lud, zbunjen, normalan" prevodi titlovima na hrvatski jezik.
Isti Grčević potpisao je svojedobno otvoreno pismo tadašnjoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović u kojem se zahtijevalo da se ustaški pozdrav "Za dom spremni" uvede u službenu upotrebu u Hrvatskoj vojsci.
Čemu se onda nadati? Obratili smo se za mišljenje jezikoslovcu Ivi Žaniću koji zakon, "po svemu što mogu pretpostaviti", smatra nepotrebnim, "ali to što je nepotreban ne znači da bi nužno bio opasan, glup, rigidan ili potencijalno diskiminatoran", pa napominje kako principijelno ne želi komentirati nešto što još nije napisano: "Ja ne mogu znati što oni sve mogu napraviti, vidim u 'Vijencu' govore da ovaj put neće ponavljati greške iz ranijih pokušaja, ali hajde da vidimo..."
Sa Žanićevim stavom načelno se moramo složiti. Ipak, kako bismo odmah znali na čemu smo, kreatore novog zakona u pokušaju – da već ne rade u samostanskom "miru i tišini" – upitao bih, čisto za test, predviđaju li kakve kazne za sve engleske nazive ugostiteljskih objekata u Splitu.
Ili bi možda udarili globu na ovakve srokove triljskog repera Grše: "Spusti glavu, gun smoke, rest in peace Pop Smoke / Žene mi se skidaju ka da san Van Gogh / Samo tvrdo, hardcore, s kujom pušin outdoor / Plešeš po mecima tango, wild west – Django."
A srbizme iz slobodne kulturno-zabavne razmjene da ni ne spominjem, nećemo sad baš toliko provocirat...