Slovenski liječnički konzilij odobrio je prekid trudnoće Mireli Čavajdi. No, kako je za hrvatske medije najavila Mirelina odvjetnica Vanja Jurić, Mirela će do posljednjeg trenutka u Hrvatskoj čekati rezultate drugostupanjske komisije, piše Slobodna Dalmacija.
Podsjetimo, nedavno je Mirela Čavajda za medije u Hrvatskoj kazala kako su joj liječnici u Zagrebu odbili obaviti prekid trudnoće u 26. tjednu, unatoč tome što beba ima velik tumor, zbog kojeg će ili umrijeti, ili vegetirati "kao biljka".
– Drugostupanjska komisija koja odlučuje o sudbini Mirele Čavajde i ploda kojeg nosi do petka bi se trebala očitovati o prigovorima na odbijanje prekida njezine trudnoće zbog malformacije ploda – rekla je odvjetnica Jurić.
Prošlog petka podneseni su svi prigovori na rješenja prvostupanjskih komisija u četiri zagrebačke bolnice, a rok za očitovanje drugostupanjske komisije je osam dana, te će ona odlučiti o tome može li se prekid trudnoće u šestom mjesecu, u slučaju Mirele Čavajde, obaviti u Hrvatskoj.
– Odbije li Čavajdu i drugostupanjsko etičko povjerenstvo u Hrvatskoj, ne postoji nikakva pravna dvojba da se problem može riješiti u Sloveniji – rekla je Jurić.
Što o ovom delikatnom slučaju misli, upitali smo dr. Roberta Vulića, specijalistu ginekologije i opstetricije i specijalistu medicinskog prava, stalnog sudskog vještaka za područje ginekologije, koji, kako kaže, zna da ima i suprotnih mišljenja od njegova i sva su legitimna.
– Osobno mislim da svaka žena u Hrvatskoj ima pravo na izbor. Nekada se problemi otkriju u kasnoj fazi trudnoće (u trećem tromjesečju) i ako su ti problemi nespojivi sa životom, mišljenja sam da se u tim okolnostima ne mora čekati moguća prirodna smrt fetusa nego bi se trebalo pristupiti proaktivno i profesionalno. Ako se tijekom trudnoće vidi malformacija zbog koje dijete nema šanse za preživljavanje, onda ne bi trebalo biti dvojbe da se obavi isti postupak – kaže naš sugovornik.
Famozni 'priziv savjesti'
Tijekom trudnoće ginekolozi nailaze na razne probleme, od kojih su neki zaista nespojivi sa životom.
– Što kada se tijekom trudnoće utvrdi da neko dijete nema oba bubrega. Što onda učiniti? Mi tada moramo inducirati porod jer u protivnom takvom djetetu slijedi sigurna smrt, jer, pobogu, nema oba bubrega. Osobno sam imao slučaj kada je žena bila u trudnoći, a bilo je jasno kako to dijete zbog mnogostrukih malformacija nema nikakve šanse preživjeti porod. No ta žena nije htjela pobaciti, nego je čekala smrt djeteta u svojoj utrobi. Ona je na taj način znala da zbog svojih vjerskih uvjerenja ništa loše nije učinila tom svom djetetu, ali je to za njezinu psihu bilo pogubno. Nitko se tada nije upitao je li to dijete u njezinoj utrobi patilo, je li to dijete osjećalo bol.
Baca li slučaj Čavajda još jednom "sramotu" na ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu u RH, odnosno dokazuje da stanovnici Republike Hrvatske trebaju u ovakvim ili sličnim situacijama pomoć iz inozemstva jer je ne mogu ostvariti u Hrvatskoj?
– Nemam dostupnu medicinsku dokumentaciju predmetnog slučaja. No ako je zaista riječ o slučaju koji je nespojiv sa životom, odnosno minimumom "kvalitete" života koje bi imalo to rođeno dijete, onda sam mišljenja da se gospođi trebalo osigurati zakonom predviđeno dovršenje trudnoće.
O slučaju Čavajda se nakon nekoliko dana oglasio i premijer Vlade RH Andrej Plenković.
– U ponedjeljak navečer slušam predsjednika Vlade RH koji kaže kako je ovo medicinsko, a ne političko pitanje. S njime se samo dijelom slažem. Naime, to zaista jest medicinsko pitanje, ali je istodobno i političko jer je Ustavni sud davno donio pravorijek da se to pitanje, priziva savjesti i, među ostalim, prekida trudnoće, mora riješiti. Zašto ta radna grupa koja je osnovana kako bi se očitovala o ovim problemima, to još nije učinila, ili, ako je, gdje je taj dokument? Neka premijer Plenković promijeni ljude u toj radnoj grupi i postavi nove koji će se očitovati o ovom problemu.
Kada se u svom radu susretnete s problemom tijekom trudnoće, kako reagiraju žene koje bi uskoro trebale postati majke?
– Uglavnom su jako razumne i bez obzira na svoja vjerska uvjerenja i svoju savjest, reagiraju logički, slušaju struku i u punom povjerenju se prepuštaju svojim liječnicima, koji rade u najboljoj vjeri i najbolje što mogu i znaju, kako bi im pomogli i donijeli optimalno riješenje.
Upitali smo našeg sugovornika što misli i o "prizivu savjesti".
– A koliko je priziv savjesti autentičan? Ne može netko malo imati priziv savjesti pa ga potom nemati. Naravno da mi imamo pravo na priziv savjesti. Međutim, pitam se što će liječnik (ginekolog) raditi kada ima priziv savjesti. Pacijentica mora dobiti medicinsku zaštitu, ona mora dobiti uslugu. Ginekolog s prizivom savjesti ima tri izbora. Može svoju pacijenticu uputiti kod kolege koji nema priziv savjesti, može ostati profesionalac sa pozivom i pružiti medicinsku uslugu, zanemarivši svoj priziv savjesti ili se može prestati baviti poslom kojim se bavi, ako mu njegova savjest toliko ograničava normalan rad.
Zašto slovenski ginekolozi mogu nešto učiniti, a hrvatski ne mogu?
– Zato jer su Slovenci sve stavili u zakonski okvir. Kod njih Crkva, kada je u pitanju donošenje ovakvih zakona, nije ostvarila utjecaj kao u Hrvatskoj i oni su to zakonski regulirali. Eto zašto u Sloveniji može, a u RH ne može. U suprotnome su žene koje trebaju zdravstvenu zaštitu u rizičnom i obespravljenom položaju.
To je i političko pitanje
Što točno Slovenci rade, a naši ginekolozi u Hrvatskoj ne rade, odnosno ne smiju raditi?
– Postupak koji se zove feticid, odnosno kada otopinom kalijeva klorida pristupimo srcu fetusa i uštrcamo tu otopinu i dođe do letalnog ishoda. I tada se porađa mrtvo dijete. Takav zahvat nije nepoznat hrvatskim ginekolozima, ali on se u Hrvatskoj ne provodi jer nema zakonske osnove. Dakle, to nije, kako sam već istaknuo, samo medicinsko, već prije svega i političko pitanje i dok ne bude političke volje, ovo se pitanje u Hrvatskoj neće riješiti. Svi napadaju ginekologe, ali mi najmanje imamo utjecaja na te odluke – zaključuje dr. Robert Vulić.
Narodnim jezikom rečeno, ovakav postupak (feticid) je grozan, ali životan i to je nešto čega, nažalost, ima. A da takvih postupaka ima diljem svijeta, govori i podatak studije iz Velike Britanije, koja pokazuje kako 90 posto žena u Velikoj Britaniji, kada im se objasni postupak, prihvaća smrt fetusa prije bilo kakvog "izbacivanja" iz maternice ako fetus ima malformacije nespojive sa životom.