Rade najteže poslove, često i više nego što predviđa pedagoški standard. COVID kriza i pojačane epidemiološke mjere u odgojno-obrazovnim ustanovama pred njih su stavili još veće zahtjeve, nerijetko su morali "glumiti" čuvare na ulazima pazeći da se učenici i djelatnici pridržavaju mjera, predočavaju COVID potvrde, nose maske, piše Slobodna Dalmacija.
Ipak, pomoćno-tehnički radnici u osnovnim i srednjim školama te učeničkim domovima – tete spremačice, vratari, čuvari, pomoćni radnici u kuhinjama, pazikuće – ne samo da nisu dostojno plaćeni za svoj rad, nego pojedine skupine uopće ne zahvaćaju mjere povećanja plaća posljednjih godina. Tako će, čini se, biti i s najnovijim povećanjem osnovice za plaće za javne službenike od četiri posto, koja bi se trebala isplatiti u lipnju. Naime, prema izračunu u kojemu su nam pomogli računovođe iz škola, i s tim povećanjem osnovice za javne službenike plaće spremačica i drugog pomoćno-tehničkog osoblja s radnim stažem do sedam godina neće porasti ni lipe, a one djelatnika i djelatnica pred mirovinom rast će znatno manje jer će tim povećanjem prijeći 4000 kuna i povećanje će im "pojesti" veći porez na taj iznos!
Najprije treba podsjetiti na to da spremačicama, portirima i drugom pomoćno-tehničkom osoblju na radnim mjestima četvrte vrste, kao nenastavnom osoblju uopće nije rastao koeficijent složenosti poslova, a za što su se školski sindikati izborili za nastavnike i učitelje u velikom štrajku 2019. godine. Pomoćno-tehničko osoblje ostalo je na koeficijentu 0,601.
Nadalje, kada je početkom ove godine na temelju Vladine Uredbe minimalna plaća podignuta na 3750 kuna, dogodilo se da je nekima od njih koji su imali plaću ispod tog iznosa, a riječ je pretežito o zaposlenicima početnicima i onima s malo godina staža, plaća porasla na razinu toga novog minimalca. No, istovremeno, djelatnici s više godina staža kojima je plaća do tada bila oko ili nešto malo iznad tog iznosa nisu dobili ništa, pa su se plaće početnika i radnika s oko 15 godina staža gotovo ili u cijelosti izjednačile. Time su u neravnopravan položaj dovedeni stariji zaposlenici, a kako to konkretno izgleda, predočila nam je računovotkinja jedne škole u Dalmaciji (podaci poznati redakciji).
Kako bi se od nove godine (na plaćama od veljače) svima s nižim plaćama ona podignula na minimalac od 3750 kuna, osobama s nula godina staža trebalo je doplatiti razliku od 267,65 kuna neto. Istovremeno, spremačici s 15 godina staža falilo je oko dvije kune do minimalca od 3750 kuna, pa je i to doplaćeno – ali onda su i jedna i druga došle do istog iznosa plaće, doduše minimalne, bez obzira na staž.
Time su se bitno smanjile razlike u plaći, neovisno o godinama staža, dok s druge strane oni koji su dotad primali ionako mizernu plaću, ali neznatno veću od novog minimalca, nisu dobili ni "mrvicu" veću plaću. Zbog toga se, barem u toj školi, dogodio apsurd. Ne sporeći kako treba pozdraviti činjenicu da se dijelu zaposlenika plaća povećala do razine minimalca, ipak je nevjerojatno da je sada razlika u plaći između radnice početnice i one pred mirovinom svega 200-tinjak kuna, to jest spremačica s 37 godina staža još uvijek ima "staru" plaću od 3960 kuna neto.
I na koncu, čini se da najnovije povećanje osnovice za sve zaposlene u javnim službama neće ispraviti dubioze s plaćama pomoćno-tehničkih radnika: prema izračunu naše sugovornice računovotkinje, s povećanjem osnovice od četiri posto spremačicama u njezinoj školi s radnim stažem do sedam godina plaće od lipnja neće porasti ni jednu lipu. Nešto vidljivije povećanje slijedi onima s 10 godina staža, i to za oko 53 kune, onima s 15 godina staža za 143 kune, dok spremačicama s 40 godina radnog staža (zbog prelaska iznosa plaće od 4000 kuna i većeg poreza) povišica iznosi tek 128 kuna i mogu računati na "novu" plaću od 4264 kune.
I to je plaća radnice pred mirovinom, koja je čitav život i zdravlje ostavila među metlama, toaletima, dvoranama, školskim dvorištima…
– Najbolje rješenje u ovom trenutku bilo bi uvođenje dodatka na koeficijent pomoćno-tehničkih radnika od osam posto. Tek na taj način osiguralo bi se bitnije povećanje njihovih plaća, odnosno uspostavile bi se primjerene razlike u plaćama sukladno godinama staža – poziva naša sugovornica. S tim se slaže i gospođa Ana Filipović, spremačica u zagrebačkoj I. gimnaziji, iza koje je 12 godina radnog iskustva.
– Podržavali smo štrajk, ali nama koeficijent nije porastao i zbog toga do danas ispaštamo. Sada za zebnjom čekamo plaće u lipnju, do nas dolaze različite informacije, u medijima čitamo da neke od nas neće dobiti nikakvu povišicu ni s povećanjem osnovice od četiri posto. Nije važno radi li netko pet mjeseci ili 15, 25 godina. Svi mi čistimo istu površinu, sve imamo preko 800 kvadrata i svi su zaslužili biti bolje plaćeni – kaže Ana Filipović.
– Moja je plaća 3800 kuna, i to zahvaljujući tome što radim u smjenskom radu, koji je plaćen. Recite mi što ja mogu s tim? Školujem dvoje djece, kredit na kredit... Kad platim režije, što mi može ostati? Već sada nitko ne želi raditi ovaj posao, kad neka od nas ode na bolovanje, ne možemo naći zamjene. Mladi ne žele raditi za 3750 kuna, premalo se cijeni ovaj posao. Škole će ostati bez spremačica ako se ovako nastavi – rezignirana je gospođa Filipović.