Nikita Čibrin, 27-godišnji ruski vojnik i član zloglasne 64. motorizirane brigade za koju se sumnja da je izvela masakr u Buči, sletio je u Madrid i zatražio politički azil! Ovu nevjerojatnu priču otkrio je engleski Guardian, i sada bi priča o zlodjelima u kijevskom predgrađu mogla dobiti svoj nastavak, piše Jutarnji list.
Čibrin je proveo više od četiri mjeseca na ratištu u Ukrajini, a sada je potpuno neočekivano u utorak osvanuo na madridskom aerodromu Barajasu. Prišao je graničnim policajcima, predstavio se i zatražio politički azil. Odmah nakon toga prebačen je u centar za migrante.
U telefonskom razgovoru s novinarom Guardiana Čibrin je porekao da je sudjelovao u ubijanju civila, čak je dodao da nije u Ukrajini ispalio niti jedan metak. Međutim, dodao je da je spreman na međunarodnim sudovima ispričati sve što je doživio i vidio u Ukrajini.
- Nemam što skrivati! Rusija je započela ovaj rat, ovaj kriminalni rat. Napravit ću sve da se ovo što prije završio, sve ću reći - rekao je Čibrin.
Ruski vojnik tvrdi, a to je još uvijek neprovjereno, da je dezertirao iz svoje brigade još u lipnju. Navodno je rekao svojim zapovjednicima već prvog dana invazije da se žestoko protivi ratu. Naravno, te njegove riječi nisu naišle na odobravanje te su ga bacili na ‘dno hranidbenog lanca‘.
- Prvo su mi prijetili zatvorom, a onda su ipak odlučili me kazniti na način da čistim i spremam. U svakom slučaju, gurnuli su me što dalje od ratišta - rekao je Čibrin.
Zvjerstva 64. brigade
Ukrajinici su još u travnju identificirali 64. motoriziranu brigadu kao počinitelje masakra u Buči. Zapovjednik te jedinice je potpukovnik Azatbek Omurbekov.
Riječ je o relativno mladom (oko 40 godina) i visoko odlikovanom časniku ruske vojske, kojemu je zamjenik ministra obrane Dmitrij Bulgakov 2014. godine uručio odličje za izvanrednu službu.
Kada su ukrajinske snage stupile u napuštenu Buču krajem ožujka, zatekli su ih stravični prizori. Tijela ubijenih civila ostavljena su na cesti, a satelitske snimke potvrđuju da su tamo ležali danima. U podrumu nedaleko od Buče nađeno je 18 pogubljenih civila, s rukama vezanim iza leđa plastičnim vezicama, a u podrumu je nađena i soba za mučenje. Pojedinim tijelima bile su odrezane uši ili počupani zubi.
Pokraj jednog puta nađeni su djelomično spaljeni goli leševi muškarca i nekoliko žena, koje su ruski vojnici pokušali zapaliti na odlasku iz gradića.
Preživjeli iz Buče medijima su ispričali stravična iskustva za vrijeme okupacije. Svjedoci su britanskom Guardianu rekli da su ruski vojnici vezali ukrajinsku djecu za svoja vozila, koristeći ih kao ljudske štitove. Novinari Economista razgovarali su sa stanovnikom koji je preživio masovno pogubljenje. Ruski su ga vojnici zarobili s drugim građevincima s kojima se skrivao te su ih odveli u obližnju zgradu. Tamo su ih pretukli, pretresli, mučili, a potom odveli iza zgrade gdje su ih ustrijelili. Preživjeli je bio ranjen, ali se pravio mrtav dok vojnici nisu otišli.
Prema izjavama preživjelih, ruski bi vojnici pucali u svakoga tko bi izlazio iz svoje kuće, što su mnogi činili u potrazi za vodom i hranom. Oklopna vozila nasumce bi pucala po kućama i zgradama. Okupljali bi civile i uzimali im dokumente i mobitele. Ubijali su sve koji su sudjelovali u borbama u Donbasu, sve kojima bi na mobiteli našli dokaze "proturuskih aktivnosti", sve koji bi imali tetovaže s desničarskim ili domoljubnim simbolima. Posljednjeg tjedna okupacije Buče čečenski specijalci počeli su pucati na svakog civila kojeg bi vidjeli. Snajperisti bi gađali ljude na ulici ili u njihovim domovima i potom se hvalili svojim suborcima.