Dok je cijeli svijet tavorio i stenjao pod skupim energentima i inflacijom, dvije zemlje u EU-u su, suprotno svim trendovima, lani izrazito gospodarski rasle. Hrvatska je jedno od poznatih nam statističkih iznenađenja: procjene našeg gospodarskog rasta u 2022. svedene su na oko 6,6 posto. Premda je Svjetska banka lijepe prognoze za Lijepu našu ove godine znatno reducirala,i navijestila nam skroman rast od oko 0,8 posto, lanjski nam rezultati još jako dobro zvuče, makar ih većina baš i nije osjetila, piše Slobodna Dalmacija.
Ima, međutim, nekih država i državnih vodstava koji promišljenim političkim odlukama znaju unedogled produljiti i multipicirati dobre ekonomske efekte. Usprkos skupim energentima i svim nedaćama svjetskog gospodarstva, i Španjolska je prošle godine ostvarila gospodarski rast od preko 5,5 posto, što je iznenadilo čak i španjolskog premijera. Koji su razlozi tamošnjeg ekonomskog čuda i imaju li veze s našima? Je li im također sretno pao ljetni grah ili je u pitanju ipak nešto stabilnije od lijepog vremena i dobrog horoskopa?
Temeljni razlog dobrih vijesti im je bio isti kao kod nas: turisti. I lanjske su godine iz cijele Europe masovno hrlili u Španjolsku, pa je Mallorca bila drastično puna i mimo sezone, a slično je bilo i na Kanarima, gdje zbog blage klime ljeto tradicionalno traje puno duže, piše Deutsche Welle. Tržište apartmana i vikendica je i kod Španjolaca zbog povećane potražnje bilježilo snažnu dinamiku, pa i izuzetnu živost na gradilištima. Zarade su im bile vrtoglave i demantirale su sve žalopojke liga za borbu protiv turizma kako od toga posla nema velike ni dugoročne sreće. Naime, dok su hiperindustrijalizirani Nijemci u 2022. bilježili rast manji od 2 posto, i to na jedvite jade, Španjolci su u kamarjerske i hotelske takujine trpali nikad deblje snopove eura. Da stvar bude apsurdnija, MMF procjenjuje kako bi Španjolska i u ovoj i u idućoj 2024. godini mogla također ostvariti natprosječan gospodarski rast sličan lanjskome. A to, onda, znači i više radnih mjesta, iako je stopa nezaposlenosti u Španjolskoj na najnižim granama u zadnja dva desetljeća. To također znači i znatno niži rast cijena nego u ostatku eurozone. To, međutim, nije jednostavno došlo s turistima: produkt je dobrog vladinog planiranja.
U Španjolskoj su poskupljenja prošle godine bilježila rast od samo 5,5 posto, dok su u cijeloj eurozoni bila veća od 10 posto. I u Španjolskoj je, da ne bude zabune, inflacija divljala kao i drugdje, ali je socijalistička vlada u Madridu to divljanje uspijevala obuzdati. Država je odriješila kesu i odrekla se dobroga dijela svojih prihoda, kako s tržišta živežnih namirnica, tako i stanarina, komunalija i iz cijena energenata. Posebno je poučan njihov model uspostave gornje granice cijene struje koja je danas jedna od najjeftinijih u Europi, pa sad tamo iz inozemstva privlači brojne proizvodne tvrtke kojima je račun za struju važna stavka u poslovanju. Španjolci su, istinabog, imali i dobre strateške pretpostavke za limitiranje cijena energenata: zemlja su s najviše LNG terminala u Europi, a tu je i plinovod iz nedaleke sjeverne Afrike.
Kod stanarina je Madrid postavio granicu o kojoj se sad razmišlja u Berlinu i u Kopenhagenu: stanarine ne smiju rasti više od 2 posto godišnje. To je ispod inflatorne stope, a u velikim španjolskim gradovima veliki je problem manjak stanova na tržištu. Da su pustili da cijene stanarine slobodno polete, teret bi slomio leđa mnogih građana.
Da kontinuirano brine o narodu vlada Pedra Sancheza je dokazala i početkom ove godine kad je potpuno ukinula PDV na kruh, brašno i sve proizvode od žitarica, jaja, mlijeko i mliječne proizvode, te voće i povrće. Državnim potporama su olakšali i javni prijevoz, te su uveli besplatne karte za podzemnu željeznicu i prepolovili pretplatne karte za vlakove i autobuse. Na Mallorci i Kanarima, gdje se od turizma najviše zarađuje, sav javni prijevoz za lokalno stanovništvo je posve besplatan.
Sve to, naravno, dosta košta španjolsku državu. „Mobilizirali smo preko 45 milijardi eura", objavio je ovih dana premijer Sanchez. To je visoka cijena, ali itekako ima smisla ako se isplati povećanjem opsega nacionalne ekonomije i prihodima od poreza koji su u španjolskoj riznici viši nego su ikad bili.
To, što kaže ona reklama, još nije sve: koalicijska vlada Sanchezovih socijaldemokrata i ljevičarskog Podemosa uvela je nedavno i „privremeni porez solidarnosti". Njega u krizi plaćaju banke, energetski koncerni i pojedinci s vrhunskim primanjima, oni koji tradicionalno bilježe vrtoglave profite. Pouka španjolskog uspjeha usred europske krize na rubu recesije glasi: „Ključ je u pravednoj raspodjeli tereta i u vraćanju državne pomoći onima koji državi u normalnim okolnostima najviše pomažu".