Osuđeni za ratni zločin u Lori ‘pao‘ sa 100 grama heroina. Drugi s tom količinom idu u zatvor, no on ostaje na slobodi, uz neobično objašnjenje. Evo tko je zloglasni Vrkić

Splitski inspektori Službe kriminaliteta droga uhitili su i za neovlaštenu proizvodnju i promet drogama kazneno prijavili Tončija Vrkića iz Splita, osuđenog za ratni zločin u Lori početkom devedesetih, piše Slobodna Dalmacija.

- Dovršeno je kriminalističko istraživanje nad 62-godišnjakom zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama. Naime, dana 15. rujna 2022. godine 62-godišnjak je dragovoljno iz prostorije koju koristi na području Splita predao 104 grama droge heroin i jednu digitalnu vagu za precizno mjerenje. Zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama 62-godišnjak je uz kaznenu prijavu predan pritvorskom nadzorniku - izvijestili su iz splitske policije.

Vrkić je u petak priveden na ispitivanje pred dežurnu zamjenicu ODO-a i očekivalo se, kao što je to inače u slučajevima kad policija uhiti nekog dilera sa više od sto grama heroina i vagom, da će ona predložiti sucu istrage splitskog Županijskog suda određivanje istražnog zatvora.

No, kako smo neslužbeno doznali, do takvog prijedloga uopće nije došlo već je zamjenica odlučila pustiti ga da se brani sa slobode u daljnjem dijelu postupka i to zato jer policija navodno nije pronašla i uhitila niti jednog Vrkićevog kupca!

Na stranu to što je Vrkića policija uhitila i 2015. godine, doduše s manjom količinom heroina, ali su tada pronašli i kupca.

Vrkić je široj javnosti postao poznat u postupcima "Lora 1 i 2" u kojima mu se sudilo kao zamjeniku zapovjednika vojno istražnog centra Lora zbog ratnog zločina nad civilima i ratnim zarobljenicima te je bio pravomoćno osuđen na ukupno 10 godina zatvora.

Podsjetimo, u "Lori 1" optužnica ŽDO-a je teretila pripadnike 72. bojne Vojne policije HV-a da su, u razdoblju od ožujka do rujna 1992. godine i to Tomislav Duić kao zapovjednik, Tonči Vrkić kao njegov zamjenik; Miljenko Bajić, Josip Bikić i Davor Banić, kao pripadnici interventne grupe te Emilio Bungur, Ante Gudić i Anđelko Botić kao stražari, zajedno sa do sada neidentificiranim osobama, bez ikakvog pravnog osnova, držali veći broj zatočenih civila, uglavnom srpske nacionalnosti, zbog sumnje da su sudjelovali u neprijateljskim djelovanjima protiv RH.

Tonci Vrkić, Ante Gudić i Anđelko Botić
 

Duje Klarić/Cropix

Ponižavali su ih, fizički i psihički zlostavljali, mučili i tjelesno kažnjavali, a takvo je iživljavanje dovelo do smrti Gojka Bulovića i Nenada Kneževića.

U tzv. predmetu "Lora 2", teretilo ih se da su zajedno s drugim osobama koje su nesmetano dolazile u zatvor u Lori zlostavljali 37 zatočenih ratnih zarobljenika tako da su bili svakodnevno premlaćivani nogama, šakama, gumenim i bejzbol palicama, priključivani na struju, odvođeni na lažna strijeljanja, prisiljavani na bludne radnje, prisiljavani da kleče i laju kao psi, namjerno šmrkovima polijevani po ozljedama.

Od posljedica zlostavljanja tri ratna zarobljenika su umrla: Bojan Vesović, Dušan Jelić i Vlado Savić, dok su drugi pretrpjeli ozljede, razderotine, prijeldome rebara, šaka, gornjih i donjih ekstremiteta, psihičke promjene.

Istaknimo i da su se svi osuđeni iz Lore, pa tako i Vrkić, našli i pod izuzetnim financijskim pritiskom obzirom da je država protiv njih pokrenula desetke regresnih tužbi kako bi naplatila milijunske svote koje su isplaćivane obiteljima njihovih žrtava.

Sjetimo se tako da je 2017. godine i pravomoćne sudske odluke po kojoj su Vrkić te Josip Bikić, Davor Banić, Ante Gudić i Anđelko Botić morali solidarno platiti državi više od milijun kuna sa zateznim kamatama i to zbog usmrćenja Gojka Bulovića. A to je samo jedno od takvih odluka.

U tom je slučaju Vrkić u žalbi tvrdio da se presuda o naknadi temelji isključivo na presudi splitskog Županijskog suda u slučaju "Lora", a ne na materijalnim dokazima i iskazima svjedoka te je napomenuo da ga se tako ponižava kao dragovoljca Domovinskog rata koji je više puta odlikovan i koji je obolio od teškog oblika PTSP-a.

Kazao je još i da on u vrijeme kad je preminuo Bulović uopće nije bio u Lori već u vojarni Dračevac i da je u Loru stigao tek kad su mu javili da imaju čovjeka u nesvijesti. Istaknuo je i da nije kriv za njegovu smrt te da se nada pronalasku odgovornog za Bulovićevu smrt.