Ugledni neurokirurg dr. Josip Paladino otkriva kako se u tren oka riješiti naslaga krvnih ugrušaka. Biznismen Emil Tedeschi savjetuje kako se obogatiti na kriptovalutama, sportska novinarka Mila Horvat na webu hvali sprej za skidanje kilograma... Sve više je poznatih osoba meta internetskih prevara, kroz lažne intervjue, bez znanja i pristanka, iskorištene su za reklamiranje nepostojećih proizvoda i usluga. Posljednji u nizu je i sam ministar zdravstva dr. Vili Beroš koji je nedavno javno ogradio od sadržaja oglasa kojim ‘hvali’ čarobni lijek protiv bolova u zglobovima.
Drska krađa identiteta
Slično iskustvo prošao je i dubrovački liječnik dr. Jerko Ferri Certić, voditelj Odjela za kardiologiju Opće bolnice Dubrovnik koji je zbog lažnog oglasa kojim reklamira ‘čudotvorni’ preparat, svojedobno najavio tužbu za krađu identiteta.
- Imao sam neke kontakte s policijom, no problem je već došao do Ministarstva zdravstva odakle su najavili tužbe, pa sam kao pojedinac odustao. Logično je da Ministarstvo kao dio državnog aparata pokrene postupak. U životu sam sve i svašta prošao, pa se nisam pretjerano uzrujao kad sam shvatio da sam iskorišten. Čim sam vidio i druge kolege, imena poput dr. Paladina ili dr. Biočine u takvoj situaciji, postalo mi je malo čudno. Pitao sam se kako to da oni reklamiraju sve i svašta po internetu, a znam ih kao ozbiljne. Pretpostavio sam da će svatko normalan lako uvidjeti da ovakav način reklamiranja raznih ‘spasonosnih’ preparata nema veze sa zdravim razumom – kaže nam dr. Ferri Certić:
- Prije je ipak bilo mnogo strože, nisi mogao reklamirati alkohol, pivu, cigarete. Danas pak možete oglasiti da imate djelotvoran lijek za tumor i ne može vam nitko ništa, iako je očita prevara. Komercijalizacijom na području lijekova okreće se velik novac. Da vam netko pokuša prodati auto od 350 konja, a vi utvrdite da ima 100, prodavač bi išao u zatvor, a za oglase o preparatima što navodno snižavaju tlak i šećer - nikom ništa. Reklamiranje ove vrste nije toliki problem kod nekih ‘graničnih’ preparata, recimo kozmetičkih, za koje se pokaže da ne uklanjaju bore, kako se tvrdi. Ali ako nekoga uvjeravate da ćete mu izliječiti dijabetes ili malignu bolest, time mu direktno ugrožavate život. Nije veliki problem ako nekom rečeš da će smršaviti a to se ne dogodi, no kod ozbiljnih bolesti koje tvrde da mogu riješiti, to je opasno. Čovjek koji povjeruje oglasu neće uzimati pravu terapiju, primjerice neki citostatik, reći će ‘što će mi to, uzimat ću ove tabletice, one će me izliječiti’, a na taj način zapravo gubi dragocjeno vrijeme za izlječenje – primjećuje ovaj specijalist opće interne medicine i subspecijalist kardiologije.
Na fenomen zavaravajućeg oglašavanja upozorava i komunikacijski stručnjak Krešimir Macan:
- Lociranje autora ovakvih oglasa zahtijeva dosta napora jer oni stalno skrivaju identitet i teško je do njih doći, a mi se tek privikavamo na ovu vrstu prevara. Ipak, zna se koje proizvode reklamiraju i što prodaju, to bi realno trebao biti posao za policiju no prevara je toliko da se policija u principu više ne stiže danas toliko se time baviti. Imamo cijele kampanje gdje se savjeti za investiranje i čudotvorni preparati za ozdravljenje reklamiraju na način ili da su poznate osobe zaradile velike novce ili ozdravile bez muke. Ova vrsta oglašavanja na uzlaznoj je putanji, što znači da je isplativo.Nažalost, uvijek se nađe naivnih ljudi, a poznate osobe koriste se kako bi se takve prevarilo oko učinkovitosti lijeka ili oko isplativosti ulaganja. Autori na naivnosti mogu dosta zaraditi iako se ne radi o stvarnoj prodaji, stvarnim proizvodima, nego o pokušaju izvlačenja novca od naivaca, na čarobnim vodicama i brzoj zaradi bez truda – veli Macan o dovođenju u zabludu ‘konzumenta’ internetske prevare.
Reputacijska šteta
- Najteže je u svemu doći do identiteta osoba koje oglašavaju, a tko to uspije, može podnijeti kaznenu prijavu, pa oni prestanu s oglašavanjem, no i tu postoji prepreka. Što ako oglašivači nisu u Hrvatskoj nego negdje daleko u inozemstvu? To sve komplicira, pa je tužba neisplativa. Ni krivi ni dužni morate uložiti veliki novac na odvjetnike da bi zaustavili neovlašteno korištenje vašeg imena. U SAD-u se se to strože kažnjava, a Europa kaska za tim trendovima na digitalu. Ni naše sudstvo i policija još nisu uhvatili priključak, brže nam puno rastu prevare od sankcija za počinitelje, još nismo na razini efikasnosti kao primjerice kod prometnih prekršaja. U klasičnim medijima ovakve su prevare nemoguće i odmah bi zaradile tužbu, no s internetom je drugačije. Najteže je utvrditi u kojoj su zemlji fizička ili pravna osoba koja lažno oglašava, stranica nema potpisa ni drugih tragova a osoba koju su iskoristili za lažno oglašavanje trpi reputacijsku štetu. Ljudi žele kupiti proizvod koji je preporučio netko ugledan, misleći da je to stvarno. Kad se kupnja izjalovi, a ljudi izgube novac, misle da ih je osoba iskorištena bez dozvole prevarila – zaključuje Krešimir Macan.
- Hrvatskim Zakonom o medijima zabranjeno je prijevarno oglašavanje, a predviđena je novčana kazna do 132 tisuće eura. Danas se prijevarno oglašavanje lako širi putem društvenih mreža, e-mailova i web stranica koristeći viralni potencijal takvih komunikacijskih kanala. Korištenje poznatih osoba u prijevarnom oglašavanju je česta taktika jer stvara dojam autentičnosti ili povjerenja u proizvod. Građani bi čim vide da neki oglas obećava brze i nevjerojatne rezultate, a spominje iskustva poznatih osoba, trebali posumnjati u istinitost takvih rezultata – kaže pročelnik Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku Mato Brautović. Dodaje kako postoji cijeli niz pravnih propisa s područja intelektualnog vlasništva, zaštite potrošača i privatnosti koji omogućavaju tužbu protiv prekršitelja. Građani također mogu podnijeti prijave državnom odvjetništvu i policiji kako bi se pokrenula istraga, ali i samim platformama – savjetuje Brautović.