- Krško daje 17 posto hrvatske električne energije, a da imamo još jednu nuklearku, dosegnuli bismo 35 posto! Kad tome dodate naš hidropotencijal od 30 posto energetskih potreba kao i obnovljive izvore, cijeli problem s plinom bio bi puno manji. Najbolji primjer je Njemačka: potpuno glupom odlukom Angele Merkel koja je 2011. odlučila pogasiti nuklearke po Njemačkoj, sad su tamo u velikom problemu jer će im nedostajati električne energije koju su proizvodili od ruskog plina. Da su održali svojih 16 nuklearki te ih sagradili još 35, tako da dođu na 50, danas problema s plinom uopće ne bi imali! Dakle, treba razmišljati dugoročno i ne povoditi se za jeftinim političkim poenima, nego razmišljati uvijek o „energy-mixu”, nikad se ne osloniti samo na jedan izvor energije, nego uvijek na kombinaciju!
Rekao nam je to eminentni hrvatski nuklearni fizičar Tonči Tadić, inače viši znanstveni suradnik jedne od vodećih hrvatskih znanstvenih ustanova, Instituta Ruđer Bošković. Taje je institut organizator 32. Simpozij o fuzijskim tehnologijama koji se, uz sudjelovanje oko tisuću sudionika, od danas održava u Dubrovniku. Simpozij je otvorio ministar znanosti i obrazovanja dr. sc. Radovan Fuchs, a odgovarajući na naš upit o dugoročnim energetskim rješenjima Tadić je dodao:
- Ni obnovljivi izvori nisu rješenje: sunce ne sija noću a ni hidropotencijal nije rješenje u slučaju suše. Znači: treba razmišljati dugoročno, a ne od izbora do izbora! I Hrvatska bi time bila puno sigurnija. Nažalost, svo vrijeme se o nuklearkama govori isključivo kampanjski i s aspekta Černobila ili Fukushime, ali sve molim da uoče detalj: ni jedna od njih nije u Europskoj uniji, niti su rađene po europskim standardima! Zašto je Njemačka odlučila gasiti svoje nuklearke koje su bile Mercedesi po dizajnu u odnosu na one u Mađarskoj i Bugarskoj, to samo Angela Merkel zna- rekao je Tadić.
Inače, obraćajući se novinarima, Tadić je rekao kako je od 2013. godine, u realizaciji fuzije ključni hrvatski doprinos analiza fuzijskih čestica prašine koje se stvaraju u fuzijskom reaktoru:- To je bilo presudno za rekordnu energiju koja je postignuta prošle godine jer je uz našu pomoć definirano da u fuzijskoj prašini ne ostaju fuzijska goriva (i da ga se može dodati bitno više). Dakle, sudjelujemo u analizi površina koje su izložene plazmi te modeliranju, ali i vrlo intenzivno u razvoju materijala za fuzijsku elektranu jer je na Ruđeru jedna od četiri dual-bing-core-uređaja koji primaju dva snopa jona i simuliraju udar fuzijskih neutrona. Tu je Hrvatska doista uz rame s Njemačkom, Francuskom i Velikom Britanijom, gdje se nalaze ostale tri europske komore, kojih je 12 u cijelom svijetu (SAD ima samo dvije). Mi smo ključna zemlja- partner Španjolcima u stvaranju projekta Dones bez kojeg neće biti fuzijske elektrane i koji projekt je nužan za testiranje fuzijskih materijala! U Donesu sudjelujemo u dizajniranju cijelog niza ključnih komponenti bez kojih Dones neće funkcionirati i bez kojih neće biti fuzijske elektrane! Startali smo uz priličnu pomoć nadležnog Ministarstva i zahvaljujem ministru Fuchsu- dodaje je Tadić i naglasio:
-Kad govorimo o tome koliko smo daleko od fuzijske elektrane, mislim na sredinu idućeg desetljeća! Tad bi trebali dosegnuti stanje slično u središtu Sunca! Otprilike istodobno bi trebala početi gradnja fuzijske elektrane, a dotad bi i Dones dao prve rezultate o tome koje materijale trebamo da bismo sredinom stoljeća trebali imati realiziranu demonstracijsku fuzijsku elektranu koja bi, prema procjenama, davala oko 500 MW elektroenergije. Zapravo je cilj pokazati da je to izvedivo i da je komercijalno vrlo isplativo te energija iz nje nije skuplja od one iz ”obične” nuklearke. No, činjenica je da u fuziji nema problema s istrošenim gorivom niti s obogaćivanjem goriva, a cijeli je sustav koherentno sigurniji. U kontekstu današnjih problema s energetikom to je izuzetno bitno jer je cilj EU da do konca ovog stoljeća imamo energiju iz obnovljivih izvora kao i iz fuzije, uz pomoć 4. generacije nuklearki.
