Cijene mlijeka lete u nebo. Litra mlijeka ovisno o proizvođaču, ambalaži i postotku mliječne masti u dućanima stoji gotovo 9 kuna. Nešto su jeftinije robne marke, ali i one bilježe porast cijene i koštaju od pet do šest kuna. Tako je mlijeko od „sirotinjske“ namirnice postalo luksuz. Hrvatski građani nižeg standarda, a među njima su svakako najbrojniji umirovljenici, koji ionako jedva krpe kraj sa krajem, po ovakvim cijenama sebi ne mogu priuštiti mlijeko niti za „kavu“. Svakodnevna navika je kupiti kruh i mlijeko, ali danas ljudi kupe kruh dok police s mlijekom zaobilaze raspitujući se kada će biti akcije ili pak biraju ono pred istekom roka trajanja koje trgovački centri snize za 30 do pedeset posto.
- Evo pogledajte ima još četiri dana do isteka roka. Zašto ga ne bi kupila, to je ispravno mlijeko za upotrebu-otkriva nam jedna postarija gospođa koju smo zatekli uz police sa mlijekom. Njezino mlijeko je po redovito cijeni koštalo 7.99 kuna a ona će ga platiti dvije kune jeftinije, što je za nju umirovljenicu sa 2200 kuna mirovine dobra kupovina, jer kako sama kaže „dug je mjesec“, treba razgoditi.
Apsurdno je da su cijene mlijeka i mliječnih proizvoda u dućanima sve više a naši farmeri po selima propadaju. Naime, dok cijena litre mlijeka u trgovinama raste, cijena iste litre mlijeka koju farmer isporuči mljekarama već godinama ostaje ista. 2.20 do 2.50 kuna je otkupna cijena sirovog mlijeka. Toliko za litru mlijeka dobije farmer koji mukotrpno radi, ujutro i navačer muze krave, priprema silažu i sijeno, hrani ih, ulaže u novu opremu muzilice i laktofrize bez kojih ne može raditi, dok krajnji potrošač u trgovinama litra mlijeka plaća četiri puta skuplje.
Stočari su zbog toga na rubu opstanka. Troškovi proizvodnje su porasli, cijena nafte generira poskupljenja stočne hrane, koju farmeri ne mogu kupiti. I sve bi bilo dobro da je mlijeko kao socijalna kategorija dostupno svima. Ovako zbog poskupljenja ljudi će sve manje konzumirati mlijeko, kupovat će ga onda kad baš moraju. Žrtve „mliječne“ politike su proizvođači i krajnji potrošači, prvi jer ne mogu proizvoditi po tako niskoj cijeni a drugi jer im je litra mlijeka preskupa pa je najlogičniji potez da ga neće kupovati ili će kupovati značajno manje.
- Mljekari imaju svoj ekstra profit koji ne žele podijeliti sa proizvođačima - ističe Igor Rešetar, predsjednik odbora za mljekarstvo Hrvatske poljoprivredne komore.
Pojašnjava da je proizvodna cijena koštanja mlijeka preko četiri kune a farmer ga u otkupu prodaje po 2.20-2.50. Tu nema nikakve računice i mi ne možemo biti rentabilni.
Sve je to razlog da se odustaje od proizvodnje mlijeka. Trenutačno je u Hrvatskoj registrirano 3500 proizvođača što je za osam posto manje u odnosu na 2020 godinu. Trend gašenja farmi se očekuje i dalje, govori nam Rešetar.
- Ministarstvo poljoprivrede ne prati mljekarstvo i njega ne potiče kao ostale sektore. Ukoliko se takva politika nastavi farme u Hrvatskoj će propasti i piti ćemo samo uvozno mlijeko-rezolutan je Rešetar.
Proizvođači mlijeka su rasprodali krave i više se ne bave mljekarstvo. Neki su prešli u sustav poticaja krava-tele koji im je financijski isplativiji od proizvodnje mlijeka, pojašnjava Rešetar.
Na poskupljenje mlijeka nedvojbeno je utjecalo poskupljenje energenata, električne energije, nafte ambalaže, logistike, transportnih troškova i prijevoza te uvođenje povratne naknada od pedeset lipa za nove vrste PET ambalaže. Tako enormno povećanje cijena mlijeka u hrvatskih trgovinama tumače iz mljekarske industrije.
Stočari razmišljaju o proizvodnji sira, maslaca, jogurta. Ali to nije baš jednostavno jer zahtijeva dodatna ulaganja. Manji proizvođači, koji imaju obiteljske mljekare već su krenuli u takvu proizvodnju. Međutim, velike farmere su isključivo namijenjene za proizvodnju mlijeka i u ovom trenutku ne mogu se preorijentirati na mliječne prerađevine. Ako ne mogu opstati pod ovakvim tržišnim uvjetima jedina mogućnost koja im preostaje je rasprodaja krava i gašenje farmi.