Slušamo svaki dan kao je hrvatsko zdravstvo loše, kako nema liječnika, tehničara. Uglavnom, ocjena od jedan do pet je jedva prolazna dvojka. No, ima i onih koji našem zdravstvu daju - peticu.
Evo priče hrvatskog policajca koji je svoje iskustvo podijelio na zidu grupe Hitna uživo 194. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti i bez izmjena:
Nedavno sam svojom nepažnjom doživio nezgodan pad s visine na betonsku stazu. Kako nikoga nisam odmah mogao dozvati u pomoć, nekako sam se ustao i pozvao županjski 194. Ne čekajući dolazak tima, susjed me je automobilom prevezao do Hitne.
I došli smo na parkiralište oko 15:30 sati. Liječnica mi nije dopustila izlazak iz automobila, dok me nije pregledala, nakon čega su me fiksirati na tzv. dasku, iznijeli iz automobila (nisam baš lagan) i prebacili u vozilo HMP.
Putem puna pažnja liječnice i medicinskog tehničara u pratnji (zapamtio sam da se zove Leonardo). Mjerenje vitalnih funkcija, šećer, uvođenje braunile, komunikacija taman kakva i treba, profesionalna ali dovoljno ljudska i smirujuća. Po dolasku u OHBP Vinkovci, prebacuju me na drugi pokretni krevet i uljudno pozdravljaju. Liječnica i sestra koje su me preuzele nakon par minuta, rade detaljan pregled tijela i funkcija, vađenje krvi i urina (kompletna slika uključujući i određivanje krvne grupe za slučaj operacije).
Odmah potom dobivam i injekciju protiv bolova. Obje su ljubazne, komunikativne i iznimno pažljive jer sam u blagom šoku i bolovima. Na krevetu su me odgurali u kiruršku ordinaciju, odmah preko puta. Oko mene više sestara i tehničara, svi na usluzi, jedan uzima uzorak za BAT. Kirurg (zapamtio sam da se zove Tomislav) me pregledava, propituje i radi preliminarni UZV pregled. Ništa ne prejudicira ali mi kaže da ne vidi ozbiljnije ozljede i tekućine u abdomenu, što na mene naravno djeluje umirujuće. Šalje me na RTG i u UZV ambulantu, kod radiologa. Ženska osoba (pretpostavljam inženjer) s vidljivo puno iskustava, pažljivo snima iz više kuteva.
Tehničar mi cijelo vrijeme pomaže s pomicanjem koje je bolno i komunicira na način kakav je ozlijeđenom tada najpotrebniji. Iz RTG sale odvoze me u UZV ambulantu. Mlada liječnica (moguće specijalizantica) obavlja pretragu, dolazi voditelj odjela (Damir) i preuzima pregled. Osjeti se njegovo iskustvo, autoritet i stručnost. Slažu se da nema unutarnjih ozljeda osim sumnjivih tragova na jetri. Ljubaznost, pristup pacijentu, komunikaciju i pažljivost naspram mojih ozljeda i bolova, više niti ne spominjem, jer mi je to sada već normalno.
Vraćaju me u kiruršku ambulantu. Isti kirurg sada na monitoru ima nalaz radiologa (RTG i UZV) i nalaz krvi i urina. Kaže mi da imam slomljeno jedno rebro, malo krvi u urinu, što je vidljivo tek pod mikroskopom i taj sumnjivi oblik na jetri, koji može biti znak masnoće ali i ozljede. Iz opreza me ostavljaju na odjelu traumatologije. Smještaju me samog u prostranu i urednu dvokrevetnu sobu, Uzimaju bris za PCR testiranje, sestra nudi a ja prihvaćam injekciju analgetika. Sat pokazuje 20:00.
Dakle, u 4 i pol sata, ja sam prošao pregled liječnika, intervenciju i prijevoz Županjske hitne, pregled nekoliko liječnika specijalista u OŽB Vinkovci, dobio laboratorijske nalaze, RTG i UZV nalaze, tretman, njegu i usluge nekoliko medicinskih sestara, tehničara i spremačica. Nikoga od njih osobno ne poznajem a imao sam predsjednički tretman. Svi su bili iznimno (slovkam: I z n i m n o) ljubazni, uslužni, komunikativni. Ne mogu ne spomenuti da je spremačica dva puta u danu prebrisala pod u sobi, sredstvom s mirisom dezinficijensa.
Ako ste pomislili da se sve ovo događalo u npr. Houstonu, ne čudim se, jer sam i ja to pomislio. A zapravo je bilo prije 10-ak dana u Županji i Vinkovcima.
Hvala svim liječnicima, medicinskom i nezdravstvenom osoblju koji su sudjelovali u mom liječenju ali i svima drugima, koji vjerujem jednako dobro rade i u drugim mjestima i službama. Jer ovo moje pozitivno iskustvo ne može biti puka slučajnost. Nema šanse. Bravo HMS Županje i OHBP Vinkovci, piše to Zlatko Grgić, policijski službenik iz Županje.